Tko je ta cura?

Trenutno pregledavate Tko je ta cura?

Premda joj često “tepaju“ da je mlada političarka, iza aktualne ministrice zaštite okoliša i prirode stoji zavidno iskustvo i aktivnosti. Otkako se prije trinaest godina učlanila u SDP , prošla je, prema vlastitim riječima, organizaciju od baze do središnjice, zadržavajući se uvijek u području svog interesa – ljudskih prava, afirmacije žena i zaštite okoliša. Već kao tinejdžerica bila je angažirana i zanimala se za ekološka pitanja, pa je kao devetnaestogodišnjakinja u vlastitoj nakladi izdala ekofeministički obojen roman-mit Apokalipsa. Poslije je objavila i nekoliko članaka s naslovima kao što su: Evolucijom svijesti do učinkovite preobrazbe društva, Intuicija kao put do istine ženske prirode, Žene – glasnogovornice životinja, a nakon studija etnologije i komparativne književnosti doktorirala je s temom Mitski aspekti ekofeminizma. U impresivnoj biografiji ističe se ljubav prema modi – u školi primijenjene umjetnosti sanjala je o karijeri modne dizajnerice. Posebno se zanimala za šešire u koje je unijela svoju osobnost – onu razigranu i kreativnu stranu.

Mislite li da je ekološka svijest graana dovoljno razvijena? Da shvaćaju da živjeti zelenije znači živjeti bolje?
Nisu samo ljudi krivi. Zbog čega bi se netko ekološki prihvatljivo ponašao, odvajao papir, staklo, tekstil, metal, pa onda gledao kako je taj koristan otpad, koji je tako vrijedno selektivno prikupljan, poslije pomiješan i odložen na neko odlagalište. Čovjek se onda osjeća kao zadnja budala i misli da se ne može ništa promijeniti. Meutim, ako se uspostavi sustav u kojem se svi moraju ponašati sukladno zakonu i ako imamo integrirani sustav gospodarenja otpadom, ljudi će vidjeti i prepoznavati konkretne rezultate. No za to će biti potrebno vrijeme, edukacija, a i “batina“.
Često vas napadaju, iako ste prije ulaska u vladu općenito imali podršku drugih političara i javnosti – kako gledate na to, kako se nosite s tim?
Kad sam došla na ovu poziciju, nisam očekivala da ću biti popularna. Nisam populistički tip političarke, koja će raditi samo ono što se javnosti svia. Tu sam da bih riješila probleme i da bih ispunila obveze koje je Hrvatska preuzela u ovom segmentu posla. I naravno da bi mi bilo drago da ljudi prepoznaju kvalitetu projekata koje planiramo realizirati i uvijek će biti onih koji će nešto podržavati, ali i onih koji će smatrati da su to gluposti. No nemam puno manipulativnog prostora jer do 2018. moramo uvesti integrirani sustav upravljanja otpadom, moramo sanirati sva odlagališta, ilegalna i legalna, i do 2020. moramo imati obraeno 50% korisnog otpada. U protivnom ćemo plaćati financijske penale. Neke druge države su se neodgovorno ponašale, pa je tako Italija zbog nesaniranog odlagališta u Napulju plaćala milijun eura dnevno, što je 365 milijuna eura godišnje, pa se problem počeo brzo rješavati.

Najviše je otpora izazvala moja najava promjene sustava gospodarenja ambalažnim otpadom. Ljudi su se fokusirali isključivo na PET ambalažu koja čini tek manji segment ambalažnog otpada i to zbog toga što je Pravilnik o ambalažnom otpadu postao instrument socijalne politike. To je, zapravo, tužno, ali ja nisam ministrica socijalne politike, nego zaštite okoliša i moram osigurati održivost sustava.

Cijeli intervju možete pročitati u novom broju časopisa Ženska posla...

Odgovori