Iggy Popović (35) svestrani je umjetnik, talentirani frizer, modni dizajner, vizažist, po potrebi fotografira, bavio se manekenstvom, a završio je i pravo, i piše pjesme…

Predstavio se najprije na Modnom ormaru pa na Zlatnoj igli prošle godine. Iggy je proglašen najboljim frizerom u Moskvi 2004, u Sofiji na svjetskom godišnjem Frizerskom festivalu u organizaciji Intercoiffure Parisa 2011. dobio je priznanje za najbolju kolekciju i “total look”, po čemu je specifičan – frizura je uvijek dio cjelokupno osmišljenog izgleda. Još nema svoj showroom, ali je u pripremi i s nestrpljenjem ga očekujemo jer unikatna svilena haljina kod njega stoji 800 kn.

U modni ste svijet ušli kao maneken s 14 godina?

Osim što sam bio najviše dijete u školi, sasvim slučajno bio sam jedan vikend kod ujaka u Zagrebu, i družili smo se u tadašnjoj Džungli na Velesajmu. Ondje su mi prvi put predložili da doem u agenciju. Vidio sam kako se ondje “prešetavaju”, svidjelo mi se i tako sam završio Midikenov tečaj, i tako je krenulo, jedan posao za drugim.

Za Vas kažu da ste idealna kombinacija umjetničke duše i radnika?

Svaki posao odradim sam, onoliko koliko znam i mogu. Ja sam najlošiji šef. Mogu pokazati, ali najviše volim odraditi, držati seminare, biti meu studentima, pokazivati im, popravljati… Čak i kad sam sâm išao na seminare, uvijek bih poslije ostao pitati ako treba nešto oprati, pospremiti… Volim “uprljati ruke”.

Poznatiji ste u inozemstvu nego u Hrvatskoj. što je drugačije?

Kad vani pokažeš što si radio, odmah te skuže i cijene. Ne moraš se dodvoravati, smijati nečijim šalama, ulizivati. Ja pitam odmah: Hoćete li me ili nećete. Ne želim biti dvoličan, iskren sam, a tko to ne cijeni, ok, ne moramo suraivati. Istina je da me to često koštalo pozicioniranja na “sceni”. Ponosan sam što sam voditelj Wellina internacionalnog tima za edukaciju. Mojih šest kolega i ja držimo seminare i tečajeve u cijelom svijetu, idem sad u Bugarsku, puno putujem, a u Njemačkoj sam u centrali, radim izravno s direktorom Welle.

Koji je Vaš stil?

Kako mi doe inspiracija. Ali što god da radim – šminku, frizuru, odjeću – istražujem razdoblje, sve što se dogaa, sve je to jako povezano. Zato volim sve dobro istražiti prije negoli spojim u cjelinu. I obožavam boje, to je konstanta. Nedavno mi je bila prijateljica iz Zadra, obojio sam je ljubičasto i izvukao sam joj plave pramenove. Kad je nazvala mamu da joj se pohvali, ona joj je rekla: “Joj, zašto plave pramenove, to svi nose, ne stoji ti.” A ona kaže: “Ali, mama, denver plave.” “Aha, to… A dobro onda!”

što Vas nadahnjuje?

Film ili knjiga, ili razdoblje. Zadnja kolekcija bila je inspirirana Spielbergovim filmom Carstvo sunca. Taj sam film gledao još na faksu, jako me se dojmila završna scena. Cijeli taj grand finale, svi osjećaji od početka filma – uvijek odcvilim na taj film. Dojmila me se ta borba protiv pravila. Većina ljudi nosi iste kombinacije boja, isti tip odjeće. Zašto? Ako hoćeš obući denver plavo jer ti odgovara boji kože i očiju, obuci to makar više nije u modi! Na špici su svi uniformirani. Htio sam prikazati nešto suprotno. Ekstremene boje, crvena, bijela – ajmo deformirati tu odjeću! Na primjer, skrojio sam rukav kako treba, ali sam ga ušio tako da bude izložen, izvrnut; ako inače ide u slovo C, kod mene ide u slovo F… Otišao sam u krajnost.

što Vam je sad najvažnije?

Zdravlje mi je sad na prvom mjestu. Drugo je raditi. Čovjek sam koji može dan i noć raditi. Moj rad je moja ljubav, jedan sam od rijetkih koji radi što voli i voli što radi. I kad odmaram, na plaži, gledam, razmišljam, dobivam ideje. Na jednom Fashion Weeku, dok su se cure presvlačile, smislio sam sljedeću mušku kolekciju, nadahnutu Tunisom. Možda bi mi bilo teško da radim kod nekoga, a ovako ustvari brendiram svoje ime i moram se triput više potruditi i to me motivira. U radu je spas!

Za koga biste voljeli raditi?

Za urednicu njujorškog Ellea, zato što mi se čini normalna žena, nije “nedodirljiva”. Gledao sam je u jednom reality showu gdje su obični ljudi odraivali razna snimanja, a ona je svakog kandidata cijenila kao osobu, svakom se posvetila, pohvalila i rekla što nije bilo dobro. Volio bih raditi za takav tip osobe. A New York obožavam, bio sam samo nekoliko dana, ali dovoljno da vidim da je to grad u kojem možeš raditi u bilo koje doba dana i noći, a to me oduševljava.

Pišete i pjesme?

Ako ne smišljam frizure, onda pišem pjesme. Tako se odmaram. Ja sam slavonsko-dalmatinska kombinacija, dalmatinsko tijelo, a slavonska duša. (smijeh) Nastupao sam na Daruvarfestu, na Radijskom festivalu u Rijeci, imao sam koncert u Mariboru. Ali što god da radim, kad legnem u krevet, znam da sam odradio svoj posao, i znam da sam ja i dalje – ja.