Drage moje…..
Današnji dan je sasvim običan. No, možda je to i normalno za ženski praznik.
Običan dan kao što smo obične sve mi žene… i one koje to žele priznati i one koje to ne žele. Obične…a tako neobične kako to samo plavuše ili crnke, brinete ili crvenokose,
mršave ili debele, sitne ili krupne, visoke ili niske, obrazovane ili ne, sposobne ili manje sposobne, dosadne i zajedljive, zahtjevne i prohtjevne… jednom riječju – žene, mogu biti.
Žene, zbog kojih je svijet veseliji i tužniji istovremeno, žene zbog kojih su se vodili
ratovi, izmišljali korzeti, parfemi i automobili, žene koje su sve nas donijele na ovaj
svijet, i usput zaboravljale koliko su drugačije, jedinstvene i posebne, jednostavne i
obične žene.
I baš danas je naš dan – i treba nam čestitati… što smo žene. Jer žene nisu ljudi…
Žene su žene. Čak i engleski jezik čini razliku i kaže ‘mankind’ za ljudski rod, a ja se ne sjećam da sam ikad čula za ‘womankind’ koji označava istu stvar. Dakle, žene nisu ljudi. Žene su žene, a danas je naš dan. Zato, drage moje, moje čestitke svima nama, danas!!! Ali i sutra, i prekosutra, i baš svaki dan!
Voli vas vaša Rosie!