Srana Šimunović – Dubrovnik u srcu i pod nogama

Trenutno pregledavate Srana Šimunović – Dubrovnik u srcu i pod nogama

Srana šuminović, Dubrovkinja roena 1976. bavi se glumom od malih nogu – amaterski je počela u Teatru Lero, što je preraslo u ljubav pa 1996. upisuje studij glume na ADU u Zagrebu. Snimila je preko pedeset radio-drama na Dramskom programu Hrvatskog radija a 2011. nominirana je za Nagradu hrvatskog glumišta u kategoriji “Najbolje glumačko ostvarenje u radio drami” za ulogu Matilde u emisiji Radio-igra – Lada Martinac-Kralj “Aneli na granici” u režiji Stephanie Jamnicky. Sinkonizirala je i brojne crtane filmove, a bavi se i pedagoškim radom s djecom i studentima-Kulturni centar Pešćenica i ADU u Zagrebu. No, vjerojatno su je najviše obilježile Dubrovačke ljetne igre na kojima je ostvarila prekrasne uloge, a ove godine zaslužila i asistenciju režije kod Joška Juvančića s kojim surauje na pravom dubrovačkom tekstu – Vojnovićevom Ekvinociju. Trenutno živi i radi na relaciji Dubrovnik-Zagreb na kojoj smo je i uhvatili u pripremama za ovogodišnje Dubrovačke ljetne igre

Razgovarala: Nataša Ozmec

Foto portret: Luka Nižetić

Dubrovkinja ste i prvu ste profesionalnu odigrali na Dubrovačkim ljetnim igrama s 22 godine, ove godine ste na Igrama i otad ste ostvarili mnoge uloge baš na Igrama… što vam znače Dubrovačke ljetne igre?

Dubrovačke ljetne igre apsolutno su najvažnji dio godine za mene kao glumicu, a kao djevojčica koja je odrastala u Dubrovniku zaljubila sam se u glumu i s 13 godina odlučila sam postati glumicom. Glumci koje sam tada gledala i uživala u njihovim izvedbama, danas su moji kolege i prijatelji i zbog toga se osjećam povlaštenom. Sve to omogućile su mi DLJI. Omogućile su mi da postanem glumica i steknem iskustvo.

Ima li uloga koje su vam posebno drage?

Izdvojila bih dvije, naravno moj prvi Vojnović, Allons enfants u režiji Joška Juvančića, uloga Kristine, te Držić, Arkulin u režiji Kreše Dolenčića, uloga Milice.

Ove godine na Igrama ste i kao asistentica redatelja velikom Jošku Juvančiću… Kako je došlo do te suradnje?

Vrlo jednostavno, prošle godine moj profesor me zamolio da mu pomognem u pripremi Svečanog otvaranja DLJI, koje je on režirao, te sam bila asistentica režije i istovremeno i glumila na samom Otvaranju koje je bilo prilično komplicirano zbog broja izvoača, te sam taj test odlično prošla i kao nagradu dobila ponovo veliku čast da budem asistentica režije na nagraivanom Ekvinociju.

Odakle interes za režiju? Je li režija došla k vama ili ste oduvijek osjećali i taj zov ‘izascenske meštrije’?

Mislim da je za sve to zaslužan Joško Juvančić koji je uočio moje organizatorske sposobnosti, još za vrijeme studija na prvoj godini glume. On je odredio da ja budem sekretarica cijele klase te sam imala svoju kancelariju tj. mali stol s bilježnicom u koju sam zapisivale sve što se dogaa na satu. Režija je došla k meni, i moram priznati da mi se jako svia biti s onu stranu scene. Mislim da sada još učim, a možda i upišem studij režije, budemo vidjeli.

Ove godine promijenilo se umjetničko vodstvo Igara – intendant je Krešimir Dolenčić koji je najavio dosta promjena, živosti… što očekujete, kakve će biti ovogodišnje igre?

Kako govori i sam slogan – Walls of stone, heart of art – mislim da su Krešo i njegov tim jako dobro složili ovu sezonu.

Snimili ste jako puno radio drama, a 2011. nominirani ste za Nagradu hrvatskog glumišta u kategoriji “Najbolje glumačko ostvarenje u radio drami” – kakav je to žanr, je li po nečemu poseban, zanimljiviji?

Apsolutno. To je prostor istraživanja u kojem uživam, u radio drami moguće je napraviti čuda s glasom, ne postoji vizualna komponenta, nema kostima, nema dekora, šminke i rekvizite samo mikrofon i vlastiti glas, zadatak je teži, ali ja volim izazove i volim snimati na radiju.

Bavite se i pedagoškim radom – s djecom i studentima – što vas tome privlači? Je li to dio posla koji najbolje ‘vraća uloženo’?

Da, i to me ispunjava, na ADU bila sam stručna suradnica za dubrovački na Odsjeku za govor i to prof. Borisu Svrtanu. Ma, meni je fantastično da naučeno znanje mogu prenijeti nekome tko želi raditi i tako savladati vještinu više. U ovom poslu ja bitan rad i rad. Nekoliko studenata se zapalilo i bili su odlični. To je moja najveća nagrada.

A s druge sam strane vrlo počašćena da se moje znanje uvažava i cijeni.

Volite Diora – uski struk i široke haljine – no što nosi hrvatska glumica kad si ne može priuštiti (baš sve) od Diora? Kakav je vaš odnos prema modi? Često, naime, nosite i vintage predmete iz naslijeene obiteljske baštine…?

Moda je za mene zafrkancija i igra, ne doživljavam je ozbiljno, ne slijedim trendove, mislim da imam svoj poseban stil. Kombiniram staro i novo, mislim da se stil ne može kupiti. On se ima ili nema.

Dior je moja vječna inspiracija.

Luda sam za dubrovačkim antiknim nakitom, posjedujem lijepu kolekciju koju brižno nadopunjavam i čuvam. Nadam se da će jednog dana doći na red i vintage Dior.

Volite tjesteninu i crno vino – jeste li u svemu prava Mediteranka?

JESAM, APSOLUTNO, u svemu.

Volite Lauren Becall, Baudelaira, noir filmove…? Jeste li nostalgični ili samo moderna cura snažne osobnosti?

Mislim i jedno i drugo. Ovisi kakav mi je dan.

Gdje se vidite za pet godina, hoćete li i dalje širiti polje interesa, ili vam se čini da ćete radije istražiti put u jednom smjeru?

Nikad nisam bila predvidiva ni obična, tako da gdje, što i kako doći će samo, mislim da se ne može planirati, ali se može sanjati i željeti pa se možda nešto i ostvari.

Gluma je moj život, važno je da uživam u svom pozivu i dok je tako, ja sam sretna.

 

Odgovori