Novci nisu uvjet sreće, ali…
Seksualna revolucija koja je počela na stražnjem sjedalu ( najčešće njegova) automobila, unijela je tornado – dašak svježine – u ustajali život pretpotopnih žena. S pravom glasa dobile smo pravo na slobodu izbora, a drevne vještine poput heklanja i štrikanja naglo su izumrle. Ne sjedimo više zatočene u dvorcima, preuzele smo stvari u svoje ruke, kormilarimo uzburkanim morem života, zarađujemo i plaćamo svoje račune, no hoće li nas ova recesija, koja nas je, usput budi rečeno, poharala ko kuga, vratiti na početak?
Hoće li potraga/lov/progon moćnih mužjaka i dalje ostati okosnicom svega psiho-fizičkog potencijala modernog ženskog lika?
MOĆNI MUŠKARCI
Da se razumijemo! Ono što je oduvijek privlačilo žene su MOĆNI MUŠKARCI – moćni u bilo kojem pogledu.
Nekada je muškarac trebao biti snažan i vješt lovac, hranitelj i čuvar obitelji, jer se trebalo obraniti od nasrtaja neprijateljskih plemena. Današnje krhko žensko biće takoer traži svog zaštitnika. Muškarca koji će je braniti, ne više snagom svog muževnog i mišićima isklesanog tijela nego više snagom svoga novčanika.
Moram priznati, nisam o tome baš toliko razmišljala (jer da jesam možda ne bih bila na burzi rada, nego bih se namakala u tirkiznom moru kajmanskog otočja), sve dok nisam slučajno srela nju.
Staru prijateljicu Iris prema kojoj je vrijeme bilo nevjerojatno milostivo. Počastilo ju je novom mladošću i iznenaenim pogledom. A možda je bila toliko ushićena što me opet vidi da svoja, malo predimenzionirana, usta nije mogla razvući u osmijeh? Imala je look smrznutog jogurta i dok sam se gušila u eaudemoiselle i vapila za dobrim zagrebačkim smogom, krenusmo neobvezno ćaskati: “Ti ono kao nešto pišeš?“ upitala me.
“Da!“ odgovorim i blago izvinem obrvicu.
“Želiš da ti malo sredim slova? Mislim, izgledaš kao da je cijela abeceda eksplodirala na tebi, ali iskreno, draga, imaš malo previše suglasnika za moj ukus. S 250 LV slova, nemrem ama baš ništa!“
Striček Freud bi rekao da se radilo o klasičnoj ženskoj ljubomori. Ona je za garderobu ispljunula cifru koja bi bila dostatna kao polog za neku manju nekretninu u Dubrovniku, dok su moji dronjci vapili za osvježenjem.
“E, moja draga, od kolumna ti se ne živi… hm, e da!“ promjerila me od glave do pete (kladim se da je pomislila/željela reći/ bilo joj je na vrhu jezika: onda ne bi izgledala tak’ ofucano) i nastavila: “ Mislim da treba napisati knjigu o lovu!“ zavjerenički mi šapne. “Znaš, razmišljala sam ti ja o tome, ali mislim da mi još fali iskustva!“ skromno mi se povjeri.
“Molim?“ zagrcnem se. “Knjiga? O lovu?“
“Da, o tome kako uloviti dobro potkoženog muškarca. Znaš, teško ti je u ova današnja vremena. Ova ti je recesija gadna stvar! Tope se zalihe ko sante leda! Globalno zamrznuće novčanih transakcija! Kriza ti je, draga, kriza svugdje!“ govorila mi je, dok sam se ja užasnuto pitala o kakvoj krizi ona priča? Izgledala je poput glamurozne dive, napumpanih usnica i cica. Ja sam se, pogađate već, osjećala poput poljskog miša koji se gubi u materijalno-egzistencijalnom sivilu dana. I noći!
“Neko lagano štivo, puno savjeta o tome kako prepoznati bogataša i koju taktiku primijeniti. Evo, recimo, ja bih prva kupila tu knjigu!“
“Ti? Ali zašto ti? Pa zar ti nisi usavršila lov na muš…“ nisam stigla dovršiti.
Nakon što bi temeljito pročešljala imovinsku karticu dotičnog gospodina i utvrdila da je dobro novčano potkožen i ima kontinuiran dotok (za otjecanje bi se ona pobrinula) novčanih sredstava, vlasnik je raznih nekretnina i brzih pokretnina, Iris bi se bacala u lov. Lovila je vođena nasušnom potrebom kojom Eskimi love tuljane, ali i strašću kojom Englezi progone mlade lije. Nezaustavljivo je nasrtala i nije štedjela na municiji. Lovila je sve što je nosilo hlače i imalo dubok džep. Ali svi njezini potencijalni ženici nekako su prozreli njezinu taktiku. Morala sam se složiti s njom da bi jedna knjiga o lovu na platežno sposobne muškarce bila itekako potrebita u ova današnja teška vremena!
Bila je na rubu očaja, samo što je to vješto prikrivala garderobom, frizurom i štiklama.
Bila je na rubu očaja, samo što je to vješto prikrivala garderobom, frizurom i štiklama.
Kartica je najbolji anestetik! pomislim.
“Nikad ne smiješ odavati dojam očajne žene!“ pogleda me i slegne ramenima.
“Znaš, muškarci su ti prokleto inteligentna bića! Oni ti sve to nanjuše u zraku!“ reče na kraju.
Malo mi je digla živac svojom glupošću o inteligentnim frajerima.
Ja, naime, još nisam vidjela nijednu ženu koja juri za glupim muškarcem, kupuje mu koledžice i divi se njegovim lijepim nogama…
Ali ostala sam s njom na kavi! Novci nisu uvjet za sreću, ali izgleda da su dobra predispozicija za podizanje raspoloženja, uklanjanje boli, obnavljanje garderobe i rješavanje egzistencijalno – materijalnih problema!
Rosie Kugli
Ženska posla
