Razgovarala i priredila: Ines Marić
Biti vrhunski sportaš i nije baš lako. Za uspješne rezultate potrebno je mnogo odricanja, treniranja, ustajanja u ranu zoru, upornosti, ali, najvažnije od svega, potrebna je i kvalitetna podrška roditelja.
Upravo takvu podršku od svojih roditelja, mame Zdravke i oca Darka, imaju Martin i Valentin Sinković i upravo njihova podrška vinula ih je u nebo. Do sada su osvojili brojne nagrade, meu kojima je i zlatna medalja na Svjetskom prvenstvu 2010. godine na Novom Zelandu.
Procter &; Gamble, vlasnik poznatih svjetskih brendova, pokrenuo je kampanju Hvala ti, mama, u sklopu ovogodišnjih Olimpijskih igara u Londonu, kojoj je cilj promovirati razvoj mladih kroz sport te istaknuti ulogu majke u razvoju svakog sportaša jer, naposljetku, iza svakog uspješnog sportaša stoji još uspješnija mama.
Ženska posla donose intervju sa Zdravkom Sinković, mamom uspješnih veslača Martina i Valentina Sinkovića, koji će ove godine predstavljati Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Londonu, od 27. srpnja do 12. kolovoza.

Sportom djeca stječu snagu, sigurnost, samouvjerenost i samopouzdanje |
---|
Kako je biti majka vrhunskog sportaša?
Hm, isto kao i svaka druga majka. Svatko od nas želi najviše, i daje najviše, ali to je stvar i samog djeteta. Jako su važni i geni koji se moraju dobro pomiješati. Takoer, dijete mora imati ono nešto što odvaja prosjek od vrhunskog sportaša. U biti, sve je u glavi. Dobar sportaš uvijek mora davati 120% od sebe, skoro umrijeti do cilja, i to je nešto što ne može nitko nikome dati, niti smo mi kao roditelji mogli to dati. To je jednostavno nešto s čime se dijete rodi. Ali, naravno, kao roditelji sve smo davali od sebe. Oni su bili generacija koja je uvijek bila vani i ja sam se trudila što više biti s njima. Danas nije tako, djeca ne idu baš van, stalno su za kompjuterom. Moji su sinovi oduvijek bili aktivni. Svaki roditelj mora ponuditi djetetu mogućnost izbora, a budući da nisu bili nadareni za kulturu nego više za sport, mi smo ih u tome podržavali. Djetetu uvijek morate ponuditi neke sadržaje jer imaju previše vremena. Isto tako, roditelji ne smiju biti preambiciozni i na silu gurati dijete u nešto. Potrebno je pronaći zlatnu sredinu.
Koliko njima znači vaša podrška?
Ne vidim neko značenje, to je nešto što se smatra normalnim kod nas. Takvi odnosi su prirodni u našoj obitelji.
Koliko vam znači činjenica da će vaši sinovi predstavljati Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Londonu?
To je nešto što je očekivano zato što su oni od juniorske dobi pokazivali da će biti vrhunski sportaši. Znači nam strahovito puno, ali to je prirodan proces. Naravno, to se i nije moralo dogoditi, jer nikada ne znate kada će se kome dogoditi kakva ozljeda.
P&;G je pokrenuo ovu hvalevrijednu kampanju. što mislite o tome? I kako se inače vaši dečki financiraju?
Mislim da je ovo jedna prekrasna kampanja i puno nam znači. Drago mi je da se netko sjetio sportaša koji spadaju u nedohodovne sportove. Inače, mi nismo imali financijske mogućnosti, ali zato ih je cijelo vrijeme klub podržavao. Nema neracionalnog trošenja u veslanju. Dobivaju stipendije koje su simbolične, ali na vrijeme se isplaćuju. U veslanju dolazi manje novca, ali na taj je način i lakše jer se uspijeva upravo zbog svoje sposobnosti. Ne uspijeva se zato što možda poznajete neku utjecajnu osobu ili tata djeteta ima nešto više na bankovnom računu. Budući da nema toliko novca, nema ni dopinga. Prošle godine ih je zaposlila vojska, tako da imaju posao i to im daje odreenu sigurnost. To je baš napravljeno za takve nedohodovne sportove, i novost je u Hrvatskoj. Ugovor dobiju na tri godine i moraju ga produživati, no dobro je to što imaju osiguranu budućnost ako se nakon 30. godine odluče prestati baviti sportom.
Koji je recept za odgoj vrhunskih sportaša?
Puno ljubavi, puno podrške i čvrsta ruka u onoj mjeri da dijete ne bi zastranilo.

Uvijek osluškujte svoje dijete, i ne namećite im nešto što ne vole. No, bitne su takoer i radne navike |
---|
I vi idete s njima na OI, hoćete li strastveno i glasno navijati?
Naravno, imamo čak i zastavu koju im je brat priredio još prošle godine za Svjetsko prvenstvo. Na zastavi su imena David, Damir, Valent i Martin i natpis Cro express.
što pamtite kao najljepši trenutak u njihovoj karijeri?
Kod Valenta je najljepši trenutak bio u kadetskoj dobi kada je postao državni prvak. Svi smo tada bili strahovito entuzijastični. U njegovoj ranoj fazi to mi je bio najljepši trenutak. Drugi je najljepši trenutak osvajanje Svjetskog kupa u Münchenu. Prije tog svjetskog kupa, rekla sam nešto što je nasmijalo sve veterane, jer me nisu shvatili… Dečkima sam rekla ovako: “Nemojte nikoga drugoga pobijediti nego samo jednu posadu. Pobijedite Poljake!“ Onda su mi se svi smijali. Nitko nije mislio da će ih pobijediti, ali eto, sve je moguće, i tada su osvojili prvo mjesto.

Za vrhunskog sportaša treba puno ljubavi, puno podrške i čvrsta ruka u onoj mjeri da dijete ne bi zastranilo |
---|
što biste poručili ostalim roditeljima?
Poručila bi im da uvijek osluškuju svoje dijete, da ne nameću nešto što djeca ne vole. Ako vide da ima smisla za matematiku, neka im ponude matematiku. Ili ako se dijete želi igrati, onda neka se igra. Ili ako želi čitati, ne smije mu to onemogućivati. Bitne su takoer radne navike. Moji dečki su od malena imali radne navike. Subotom je bilo čišćenje i to su morali poštovati. Ne mora to biti čišćenje, neka bude bilo što, ali radne navike i obveze moraju se usvojiti.
Jeste li se puno žrtvovali za njihov uspjeh?
Ja to ne smatram žrtvom, to je nešto normalno što djetetu morate pružiti. Nije ono krivo što se rodilo, vi ste ga željeli i vi mu morate dati ono što mu treba. Nije njima trebalo čišćenje kuće, ali ja sam smatrala da će im koristiti.
Najpametniji su roditelji koji se znaju odmicati i ja sam imala sreću što imam muža koji mi je znao reći: “Hej, stani malo, idemo malo drugačije.“ Malo koji roditelj uspijeva se odmaknuti od svojeg djeteta jer želi dijeliti savjete i onda kada ne treba. Ali, sve što im kažu, govore u dobroj namjeri.

Mislim da je Hvala ti, mama jedna prekrasna kampanja i puno nam znači. Drago mi je da se netko sjetio sportaša koji spadaju u nedohodovne sportove |
---|
Koliko je sport važan za razvoj djeteta?
Poprilično, jer se tako razvija fizički, a istodobno se razvija psihički i emocionalno. Stječe sigurnost, snagu, samouvjerenost i samopouzdanje.
Možete li izdvojiti neku anegdotu za kraj?
Ima jedna anegdota. Bili smo na jednoj obiteljskoj utrci i ja sam s njima veslala. Kada je krenula utrka, počela sam vikati sinu: “ Uspori, umrijet ću!“ Uopće nisam veslala, samo sam namakala ta vesla, a čak mi je i to bilo preteško. Oni su tada bili još relativno mali. Ušli smo treći u cilj, a da nije bilo mene, možda bismo bili i prvi. Rekli su mi da će mi sljedeći put kad sjednem u čamac uzeti vesla pa ćemo biti brži. A ja sam stvarno dala sve od sebe i mislila sam da sam uspješna. (smijeh)
Ima još jedna anegdota… Kada se moj sin Martin zaručio, došao je s curom da nam to kaže, meutim imali smo goste pa su otišli prošetati. Kada su se vratili, gosti su još bili kod nas, i opet su otišli. Došli su ponovo oko ponoći. Kad sam ih vidjela, shvatila sam da nam nešto žele reći, ali nasamo. No gosti su još uvijek bili kod nas. Tako su oni jadnici jedva dočekali da gosti odu kako bi nam mogli reći: “ Joj, napokon smo dočekali da budete sami da vam kažemo kako smo se zaručili.“ Cijeli dan i noć čekali su da bi nam to rekli.
