Rosie / pomozi – NAS DVOJE

Rosie / pomozi – NAS DVOJE

Draga Rosie,

hajde pomozi!

Ne znam hoćete li se sjećati pisama koje smo pisali pod pseudonimom Nas dvoje?
Pisali smo ih za vaše kolumne i za jedno smo osvojili i nagradu, lijepu mirisnu svijeću za pismo mjeseca.
E pa Nas dvoje smo sada samo jedno jer je drugo otišlo sa svojim šefom zbog, kako kaže: “Nikada nisi ozbiljno shvaćao moju karijeru i stajao iza mojih lea.”
Ona je otišla a zbogom rekla nije, i sada ostadoh sam kao mali popišani miš.
Poznat mi je pojam emancipirane žene i sve o izjednačavanju prava meu spolovima. Mislim da sam bio i više nego tolerantan i konkretan, ali valjda je, kako se kaže, za prekid potrebno dvoje.
Nikada nisam radio razliku izmeu kućanskih poslova, kao naprimjer – ja ne brišem prašinu i ne peglam nego samo odlazim u lov i golim rukama svladavam medvjeda od 500 kila kao svaki pravi muškarac i svojoj nemoćnoj ženici donosim večeru. Oduvijek sam radio sve i pomagao koliko sam mogao, bio sam uz nju kada je trebalo i pratio je u svemu, podržavao je u njezinim odlukama i ako je trebalo, ili ako je tražila, usmjeravao prema novim odlukama i idejama.
što sam dobio zauzvrat? Košaricu. Ma kakvu košaricu! Košaretinu!
Bilo nam je lijepo skupa, barem sam ja tako mislio. Očito sam bio u velikoj zabludi.

Draga Rosie, žao mi je što više nema Vaših kolumni, ali ako znate onako pisati, napišite i meni neku utješnu riječ ili dvije i vratite mi osmijeh na lice i nadu u bolje sutra.
Znam da ima drugih i da se za tramvajem nikada ne trči kada dolazi uskoro drugi, ali ja već jako kasnim na posao i svaki mi je bitan, a pogotovo onaj u kojem sam se toliko godina krasno vozio.
Veliki pozdrav od mene jadnoga!
P.S. Molim vas da, ako objavite ovo pismo, ne objavite moj e-mail već samo pseudonim Nas dvoje.

****

Dragi moj (ne)utješni prijatelju,

uopće ne shvaćam Vaš problem. Odnosno, u čemu je on?
O.K., imali ste djevojku koju ste očito jako voljeli a ona je otišla! Pa što?
Ostavila vas je, ali vjerujem da će se gorko pokajati jer se “biseri“ poput Vas u ovo današnje vrijeme ne nalaze tako često.

Ako je otišla, onda je vjerojatno došlo vrijeme za to. Vi zaslužujete bolje jer vaša je duša satkana od osjećaja koji izviru iz svake riječi (zaludili ste i redakciju punu žena u najboljim godinama – pa i to nešto govori). Kad je svijeća izgorjela, ona je otišla.
Sve ima svoj početak i kraj. Možda je ovo početak nekog novog susreta koji vas čeka, jer nikad se ne zna!

Sada imate priliku krenuti dalje. U nove izazove, nove pobjede, nova osvajanja.
Život se dešava ovdje i sada, i NIKADA, ALI BAš NIKADA, NEMOJTE PLAKATI ZA ONIM “DOBRIM” STARIM VREMENIMA. AKO OSTAJEMO U PROšLOSTI, TADA NE MOŽEMO SAGLEDATI SADAšNJI TRENUTAK U KOJEM SE KRIJU NOVE MOGUĆNOSTI I POTENCIJALNE LJUBAVI.

Vaša osjećajnost, smisao za humor, radišnost, marljivost (meni se svia i Vaš stil pisanja), koja se očitovala u sitnicama poput brisanja prašine, nije se dovoljno cijenila. Baš me zanima hoće li joj i njezin šef tako podilaziti? Ali to više nije Vaš problem!

Vjerujte mi, samo je pitanje dana (ili noći) kada će žena vašeg života pokucati na vaša vrata.
A kada doe, vi ćete znati!

Želim vam svu sreću ovoga svijeta!

Rosie

Odgovori