Prostori izmeu: Dijalozi o dizajnu izložbi (4. 7. – 17. 7. 2013.)

Prostori izmeu: Dijalozi o dizajnu izložbi (4. 7. – 17. 7. 2013.)

U HDD galeriji otvorena je izložba PROSTORI IZMEĐU – DIJALOZI O DIZAJNU IZLOŽBI.

Izložba Prostori izmeu: dijalozi o dizajnu izložbi inicirana je serijom intervjua s dizajnerima i arhitektima čiji je aktivni angažman na postavima izložbi bio poticaj za razgovor o domaćim postavljačkim praksama. Nina Bačun, Ana Dana Beroš, Mario Beusan, Dora Bilić i Tina Müller (studio Bilić Müller), Oleg Hržić, Vanja Iilić, Nikolina Jelavić Mitrović, Željko Kovačić, Damir Prizmić i Nika Pavlinek, Marko Rašić i Vedrana Vrabec (Studio Rašić) te Marko šesnić i Goran Turković progovaraju o vlastitim iskustvima rada na postavima izložbi, pristupima u rješavanju postava, suradnji s kustosima i institucijama te komunikacijom s publikom. Izložbom se promišlja koncept postava u suodnosu s dokumentarnim materijalom prikupljenim kroz intervju s ciljem otvaranja mjesta za diskusiju o današnjoj ulozi dizajna i arhitekture u postavima izložbi.

Sama izložba Prostori izmeu ujedno je i rezultat autorske suradnje kustosice Lee Vene i dizajnerica i arhitektica Marijane Gradečak i Katarine Matković na postavu koji je baziran na participaciji publike te direktno interpretira temu izložbe.

Iz predgovora (Lea Vene):
Izložbe se mogu definirati kao komunikacijske situacije na relaciji institucija – izložba – publika, osmišljene kako bi se prenio odreeni sadržaj. Postav izložbe artikulira komunikaciju izmeu predmeta i prostora, predmeta meusobno te predmeta i prostora naspram posjetitelja. Tema izložbe najdirektnije se manifestira kroz artefakt kao njenu centralnu točku, no smještanjem artefakta u prostor započinje artikuliracija postava koji kreira atmosferu i doživljaj. Tema i izloženi objekti stapaju se u trodimenzionalnu sliku koja poziva na otkrivanje i učenje, a sam postav, kreirajući izložbenu sintaksu, koreografira i kretanje publike koje takoer postaje svojevrsnim njegovim dijelom.
Postav izložbe oblikuje i svoju publiku; sedamdesetih neutralizirajući tip postava izložbi potvrivao je objektivnost forme izlaganja i onog izloženog, a obraćao se obrazovanim elitama. U suvremenim izložbenim praksama sve se više pažnje posvećuje atraktivnim interaktivnim i multimedijskim sadržajima s ciljem popularizacije i približavanja teme izložbe široj publici. Danas se dizajnom izložbi teži emocionalno angažirati posjetitelja, a ono što izložba problematizira približiti percepciji masovne publike. Važan podtekst takvih izložbi jest održavanje pozicije subjekta (posjetitelja) kao pasivnog gledatelja i potrošača estetskih proizvoda čijem se ukusu podliježe. S druge strane, kroz postav se može poticati i aktivna participacija posjetitelja u smjeru izmicanja naturalizirajućim efektima izložbi. Emancipatorna pedagogija predlaže tehnike prekida i antikanonizacije kao oblike otpora i osvještavanja pozicije pasivnog promatrača.

Sam koncept postava, koji se često kao pojam uzima zdravo za gotovo, je intrigantno polje promišljanja jer u sebi sažima oprečna značenja, s jedne strane konotirajući edukaciju, a s druge spektakl. Teško je povući jasnu granicu izmeu komercijalnog i didaktičkog karaktera postava.

Projekt Prostori izmeu: dijalozi o dizajnu izložbi započet je serijom intervjua s dizajnerima i arhitektima čiji je aktivni angažman na postavima izložbi bio poticaj za razgovor o domaćim postavljačkim praksama.

Odgovori