Zagrebački plesni ansambl u suradnji s ZeKaeM-om i MSU-om priprema premijeru plesne predstave – PROmjene – 10. i 11.studenog 2012. u dvorani Gorgona, MSU u 20h.

Predstava PROmjene plesni je omnibus troje mladih koreografa ujedinjenih oko temedanašnjeg društva kao naslijea promjena započetih krajem 60-tih godina prošlog stoljeća. Inspirirani tim vremenom previranja, vremenom završetka hladnog rata, razvoja medija, početka masovnih komunikacija, studentskih demonstracija, borbe za ljudska prava te općeg buenja svijesti, kao i razvojem pop kulture autori nas vode na uzbudljivo plesno putovanje kroz vrijeme

Zašto baš 1960-e, pitali smo mlade koreografe, što su za njih najveće promjene i u kojem bi se obliku vratili kroz vrijeme da mogu?

Ognjen Vučinić u prvom dijelu omnibusa tematizira položaj žene u društvu i ženski perspektivu na vlastitu društvenu ulogu. Pomicanje fokusa sa žene u ulozi majke-kućanice na ženu koja istražuje vlastite mogućnosti i ambicije, isprepleteno je s intimističkim pristupom propitivanja ženstvenosti kao imperativa kojeg nameće tradicija ali i modna industrija kroz medije već desetljećima.

U drugom dijelu Martina Nevistić bavi se ideologijom nenasilja. Polazeći od suodnosa zajedništva i prava na individualnost, gradi priču o potvrivanju prava pojedinca na samoodreenje i samoostvarenje, o izlaženju iz okvira koje nameću društvene ustaljene norme, o spontanosti i slobodi, otvorenosti i toleranciji, te shvaćanju društva kao skupa različitih jedinki koje čine jedan organizam. Martina nam kaže:

Kao u 1960-ima, i danas je nekako doba velikih promjena u svijetu. Ono što smatram najvažnijim za to razdoblje su promjene vezane za ljudska prava i osjećaj slobode, razbijanja tabua, uopće prekretnice na svim planovima od ekonomije i politike do plesa, glazbe, mode. I danas u svim oblicima društva, pa i onim kapitalističkim i liberalnim, ljudi žele svoja prava. Ima jako puno zanimljivih ljudi iz tog perioda. U mom dijelu projekta bili smo inspirirani Beatlesima, Janis Joplin, Nancy Sinatrom, Jimijem Hendrixom, grupama: The Jefferson airplane, The Doors, The Meters – generalno Woodstock!

Za završetak, Aleksandra Mišić stvorila je energičan i političan komad inspiriran vječnom borbom za pravo glasa, točnije – za pravo da se progovori. Koristeći kao inspiraciju ikoničke fotografije prosvjeda iz 60-ih, Aleksandra Mišić razvija snažnu priču o proboju volje, o čovjekovoj želji da ga se čuje, da bude slobodan u izricanju i kaže:

1960-e su Baby Boomers i sve što trebate je ljubav. Čovjek osvaja Mjesec, podiže se Berlinski zid i mlijeko je bez štetnih bakterija. Promjene se dešavaju na svim poljima, društvenom, tehnološkom, socijalnom, glazbenom, modnom… Svi ti pokreti, porivi i tadašnji aktivizam utječe i direktno opisuje vrijeme danas. Svaki proboj i govor, borba za prava, za život ili za let na Mjesec nama je jednako relevantan.Stoga, jedno bez drugog ne postoji… Ah, da se mogu vratiti kroz vrijeme bila bih Twiggy, haha!

Uz izazov stvaralačkog procesa triju različitih umjetničkih senzibiliteta, Aleksandra Mišić, Martina Nevistić i Ognjen Vučinić postigli su preplitanje motiva unutar zajedničkog polja interesa, zadržavajući suverenost vlastitih koreografskih rukopisa objedinjenih u jedinstvenu cjelinu predstave.

Plesači su Sara Barbieri, Petra Chelfi , Aleksandra Mišić, Martina Nevistić ,Ognjen Vučinić, Petra Valentić i Anteo Ukušić. Dramaturgiju potpisuje Rona Žulj, a glazbu Samir Kadribašić. Za odabir kostima zaslužna je Kristina Jakovac Bangoura.

Fotografije: Maja Kljaić

www.zagrebackiplesniansambl.hr