Položaj žena u hrvatskom sportu

Položaj žena u hrvatskom sportu

(sportašice, rekreativke, djelatnice…)

Autor: Luka Leško, udruga Drite (studenti kineziologije u znanstveno-stručnom radu)

Broj sportašica u razvijenim zemljama, ali i korisnica raznih tjelovježbenih programa koje se odvijaju na rekreativnoj razini, zadnjih desetljeća je u porastu. Razlog tomu je sve širi izbor sadržaja nadohvat ruke, ali i raznih kampanja promicanja tjelovježbe u funkciji očuvanja zdravlja. U Hrvatskoj se takoer bilježe pomaci, ali su brojke još uvijek prilično porazne. Općenito manja sportska zastupljenost žena (prema Saß, H.) biološki je uvjetovana, jer su sklonosti u ponašanju muškaraca jače izražene u elementima kao što su borbenost, rivalstvo i agresija, a iste možemo povezat i sa sportom. Bilo je potrebno veoma dugo razdoblje da žene postanu ravnopravne muškarcima po broju sportova zastupljenim na Olimpijskim igrama, a čak i kada su se dostigle takve relacije, još uvijek se u nekim zemljama nisu premostile velike spolne predrasude.
Primjer tomu je Mariam Hussein, košarkašica iz Somalije koja je dobila stipendiju SAD-a za perspektivne sportaše. Njezine suigračice gotovo redovito su dobijale prijetnje smrću od Al-Shababa. “Za njih je to izazov, jer uvijek postoji rizik da bi mogle biti ubijene zato što su žene, a bave se sportom. Zamislite samo tu hrabrost!“, kaže Hussein. Iako na našim prostorima ovakve situacije izazivaju zgražanje, na ovaj i slične slučajeve uputno je gledati na način koliko su takve žene spremne ići daleko i pod cijenu vlastitih života. Sagledavajući na taj način, osoba treba biti sretna i cijeniti društvo s ureenim spolnim dostojanstvom u kojemu je jedino što treba, odlučiti se pokrenuti jer je to najbolji način zdravog, kvalitetnog, a time i dugotrajnog života.

ZASTUPLJENOST ŽENA U HRVATSKOM SPORTU
Osim još uvijek premalog broja žena korisnica tjelovježbenih programa u RH, sportskih djelatnica u sportu ima mnogostruko manje nego muškaraca. Iako je ovaj podatak iz 2006.g., ni danas situacija nije puno drukčija jer je zastupljenost žena u sportu u odnosu na cjelokupnu populaciju sportaša manja od 20% (na svim svjetskim prvenstvima i Olimpijskim igrama od 1920. godine od 312 osvajača medalja iz Hrvatske bilo je 48 žena) dok ih je u upravljačkim funkcijama manje od 8%. Niti mjera Meunarodnog olimpijskog odbora koja zagovara minimalan udio žena u upravljačkim strukturama sporta od 20% nije polučila znatnije promjene. Nakon takvih rezultata oglasila su se i nadležna tijela hrvatskog sporta, koja su najavila reforme u tom smislu.

ZDRAVLJE, ZADOVOLJSTVO, ZAPOšLJAVANJE
Iako ne može previše utjecati na radikalne promjene viših dužnosnika, svaka žena može odlučiti o početku bavljenja nekom tjelesnom aktivnošću te osim doprinosa cjelokupno kvalitetnijoj slici Hrvatske kao sportske zemlje, uvelike pomoći i očuvanju vlastita zdravlja.
Osim o vlastitom angažmanu tjelesnom aktivnošću u funkciji zadovoljavanja osobnih ciljeva, uputno je dakle i vjerovati kako će se drastičan omjer žena i muškaraca u području upravljačkih struktura u sportu u budućnosti smanjivati. Stoga je logično kako će nekadašnje vrhunske sportašice, ali i one koje nisu ostvarile značajne rezultate u natjecateljskom sportu već sportu pridonose sa primjerice pravne ili znanstveno-stručne strane, sportski način života uklopiti na eventualna nova radna mjesta (funkcije u sportskim savezima, klubovima i udrugama, trenerice, instruktorice i sl.) koja će se logičnim slijedom potpuno zasluženo nadovezati na njihov dosadašnji rad.

Odgovori