Ne znam da li je većina ljudi ikada zastala i pitala se zašto tako silno žele da ih netko slijedi iliti da nekoga vode.

Promatrajući ljude (tu uključujem, naravno, i sebe) koji imaju silnu želju biti nekome voa isplivala je jedna zajednička crta – potreba da ih ce čuje. Da se čuje njihov mali genije. Dublje upoznavanje dovelo je do toga da se radi o pojedincima koji realno imaju većinu fantstičnih kvaliteta i onu jednu mračnu sjenku zbog koje ne vide zašto to tako silno žele. Uvijek, ali baš uvijek radi se o osjećaju da ih nisu slušali dok su bili mali, uz dodatak malog narcisa koji misli da je bolji od drugih. Svi smo mi isti i nitko nema pravo nametati i odreivati nekome kako će živjeti. Zašto bi itko ‘vodio’ nekoga drugog kroz život? Mislim nismo sljepi. Čak i doslovno sljepi ljudi nauče samostalno navigirati kroz život. Pomoć je uvijek dobro došla no voenje nije pomoć. Ne možete pomoć? Odmaknite se i pustite nekome drugome da pomogne. Svatko ima jedinstven talent. Netko će znat kako pomoći.

Stara kineska poslovica “upecaj čovjeku ribu i nahranio si ga za cijeli dan, nauči ga da peca i nahranio si ga za cijeli život“ sadrži sav smisao i ljepotu života. Nije na nama da nekoga vodimo kroz život, da nas sljede, to naš Ego treba potvrdu i da ga se čuje. Trebamo naučiti slušati jedni druge pa Ego više neće imati svrhu postojanja. Čut ćemo jedni druge, biti primjećeni i prihvaćeni te će njegov smisao nestati.

Vratimo se na trenutak na sjenku. Odličan tekst na koji sam naišla u jednom je dijelu život opisao kao susretanje sa svojim sjenkama kako bismo ih osvjetlili i prepoznali. To je ono što nam se stalno dogaa u odnosima sa drugima – prepoznajemo vlastite sjenke.

Ona po meni osobno najmračnija, a zbog koje se ne pomičemo niti milimetra, je upravo sjenka koju voenje drugih nosi sa sobom. Svi stalno žele negdje nekoga voditi… države vode predsjednici, premijeri, kraljevine kraljevi i tako dalje. Potpuno je razumljivo njihovo postojanje u svijetu u kojem se informacije nisu dijelile i bile su sačuvane za odabrane. No danas više nije to vrijeme, a tehnologija koja nas okružuje savršen je alat kojim možemo dijeliti znanje! Dijelite znanje, savjete, pomažite onima kojima treba VAšA pomoć, onima koji traže vašu pomoć. Maknite se gdje ne možete i pustite nekoga drugoga.

Biti voa u svom malom kraljevstvu koje zovemo tijelo je ono što je smisao naših postojanja. Slušati to tijelo. Izvući glavu iz iluzije Ega, koristiti znanje koje nam je dano da bismo naučili jedni druge da ‘pecamo ribu’ jer to je ono što će nas sve zajedno povesti prema napred.

Kako voditi sam sebe? Vrlo jednostavno: suočavajte se sa vlastitim strahovima. Sve čega se bojite samo je jedna stepenica prema prekrasnom i ispunjenom životu. Ništa vam se neće dogoditi ako napravite upravo ono čega ste se najviše bojali, rekli ono što ste mislili da nikada nećete… i voila još ste tu ;). Malo po malo, korak po korak. Ne morate sada u pet dana ugurati sve sjenke koje vas prate. Pomalo, ima vremena. Samo nemojte odustati. Kretanje prema naprijed je ono što nas vodi prema cilju.

Piše: Magdalena Jelić, stručnjak za komunikaciju i gradnju odnosa,