Jeste li ikada razmišljali o terminu prodaja? Kako smo uopće došli do toga? što stoji iza te riječi?
Istražujući malo i kopajući po virtualnom svijetu naišla sam na zanimljivu definiciju koja me navela na duboko promišljanje o spomenutoj riječi, a koja izraz prodaja vezuje uz davanje. Nakon mnoštva definicija koje se vrte oko pritiska na kupca ova mi se učinila dovoljno zanimljivo da dobije prostor za sebe. S obzirom da same riječi nemaju u sebi emotivnu konotaciju te niti su dobre niti su loše, jer su jednostavno riječi, mi smo ti koji smo pridali emotivnu komponentu svakoj riječi koju koristimo.
Postoje neka globalna emotivna povezivanja, neka grupna, lokalna pa sve do pojedinačnih. Prodaju bismo lako mogli staviti u onu skupinu riječi koje nose negativan predznak na globalnoj razini. Kada vam taj dio sjedne sljedeće pitanje koje se nameće je zašto je to tako? Zašto neke riječi postaju pozitivno nabijene, a neke negativno. Emotivnu pozadinu riječi oduvijek koriste oni koji razumiju kako dolazi do te veze no osvijestiti to kod ljudi kojima to nije područje primarnog zanimanja je ono što mislim da svima nama treba biti motivator – razumijevanje svijeta u kojem se nalazimo.
Sada se vratimo na sam proces prodaje i pogledajmo o čemu se radi. Netko daje nešto u zamjenu za nešto. Nekada je to bio krumpir za kokicu, a danas je krumpir za valutu. Iz ovoga možete odmah zaključiti da novac u svim svojim oblicima nije ništa drugo nego roba koju koristimo za razmjenu.
Ljudi oduvijek zamijenjuju nešto za nešto drugo i sam pojam razmjene postoji otkada postoje ljudi. Praktični razlozi doveli su do pojave novca kao alata za razmjenu i sada je već sasvim jasno da je novac samo sredstvo koje dajete u razmjenu za ono što vam je u tom trenutku potrebno.
Ne ‘prodajemo’ mi samo robu, mi zapravo cijelo vrijeme nešto ‘prodajemo’ ili sada možemo reći dajemo. Obratite pažnju na nešto tako jednostavno kao što je svakodnevna komunikacija – razmjenjujete informacije, dajete ih i primate. U ovom slučaju ‘proizvod’ je informacija koja je ‘plaćena’ informacijom, odnosno prihvaćanjem ili odbijanjem. Prihvaćanje možemo izjednačiti sa cijenom koju smatramo adekvatnom za stav koji smo iznjeli, a neprihvaćanje cijenom koja je ispod naših očekivanja. Hoćemo li nastaviti raspravu sve dok ne budemo adekvatno ‘plaćeni’ prihvaćanjem stava, ili ne, ovisi o načinu razmišljanja koje nas formira.
Ako mislite da nije tako sljedeći put kada se osoba ne složi sa vašim uvjerenjima probajte stati sa raspravom. Teško. Htjet ćete obraniti i dokazati svoj stav jer time ‘branite’ ono što jeste. Istina je da zapravo nema potrebe za time jer svaka ‘roba’ ima svog kupca. Tako nastaju društvene skupine – skupine koje dijele iste stavove kao i vi te je cijena vašeg stava adekvatno nagraena potvrdom skupine kojoj pripadate.
Drugi nači na koji možete provjeriti ‘prodaju’ stava o kojem pričam je da svom sugovorniku ponudite novac u u zamjenu za prihvaćanje vašeg stava. Velika većina bit će spremna potvrditi vaš stav pa makar se i ne slagali sa vama, u zamjenu za novac.
Tu onda dolazimo do ključnog trenutka – novac. Jedan običan komad papira ili kovanica navukla je na sebe srbu cijeloga svijeta. Nije problem u novcu već u našem odnosu prema njemu i čovjeku koji stoji iza njega. No zašto se tako odnosimo prema novcu? Odgovor je vrlo jednostavan. Kako je novac jedinstvena roba koju koristimo za razmjenu sebi smo ograničili prostor za razmjenu i svi moramo nešto davati da bi u zamjenu dobili novac kojim ćemo onda moći mijenjati u zamjenu za nešto drugo što nam treba.
Osoban odnos i vrednovanje prema onome što dajete na tržištu rada odredit će koliko ćete novca dobiti zauzvrat. Čim više cijenite svoje znanje i vještine u odnosu na skupinu ljudi koja nudi isto znanje i vještine na tržištu time ćete više novca dobiti za svoje usluge ili proizvode. Upravo zato je od iznimne važnosti da radite ono što volite i da si date maksimalno truda kako biste pronašli onaj vaš jedinstveni talent bez obzira o čemu se radi. Kada ste najbolji u onome što radite lako je i naplatiti obavljeni posao jer polučujete uspjeh i glas o vašim kvalitetama i talentima će učiniti ostalo.
Svi mi želimo da posao bude odraen dobro, bez obzira nudimo li uslugu ili je tražimo. Zapitajte se zašto se vraćate npr. frizeru koji vas savršeno šiša ili recimo mesaru koji vam uvijek da onaj mali ekstra komadić na vagu. Cijenite njihov trud i vještine. Tako je uvijek bez obzira sa koje se strane nalazili. Za sami kraj ostavljam vas sa jednom malom pričom koja prekrasno oslikava zdrav odnos prema vlastitim vrijednostima, talentima i kvalitetama…
U šetnji gradom jedna gospoa naleti na Picassa te mu s oduševljenjem prie i zamoli ga: “Gospodine Picasso biste li mi, molim vas, nešto na brzinu nactrali na ovaj papirić.“
“Kako da ne!“ odgovori Picasso i uzme papirić i na brzinu složi prekrasan crtež i preda ga ženi. Ona se presretna zahvali i krene da će otići kad začuje: “Gospoo čekajte, stanite… to vrijedi 10.000 dolara.“ Gospoa stane u čudu i pita ga “…ali Vi ste nacrtali nešto na brzaka, za tridesetak sekundi… kako je moguće da to toliko vrijedi.“
Picasso se nasmiješi i kaže ženi “Da gospoo ja to jesam nacrtao za tridesetak sekundi, ali trebalo mi je trideset godina da to mogu nacrtati za tridesetak sekundi.“
Piše: Magdalena Jelić, stručnjak za komunikaciju i gradnju odnosa,
bajkerica, novinarka, partnerica zaljubljena u život
