“Doooobra malaaaa! Dobraaaaaa!“ I tako svakog jutra.
Dok sam vodila dijete u školu, izašla sam iz kuće sva raščupana, u polusnu i smrtnom strahu da ne bih naletjela na nekog poznatog i pravila se da to nisam ja. Nekoliko sati poslije, spickana do neprepoznatljivosti, lica ožbukanog debelim slojem pudera i zacementirane kose, cupkajući i zamamno njišući bokovima (drugačije ne mogu održavati ravnotežu zbog visine potpetica), posrćući po razrovanom asfaltu, a potom i vraćajući se kući, tegleći ko mazga uobičajenih 150 vrećica, dok mi se puder, maskara i Drei Wetter Taft u mlazovima slijevaju niz lice, dočekao me isti refren, isto zborno zavijanje, zvižduci i glasno oduševljenje:
“Doooobra malaaaa! Dooobraaaaa!“
I tako iz jutra u jutro, iz dana u dan, iz popodneva u popodne, pa sve do zalaska sunca, odnosno zatvaranja gradilišta.
Jasno mi je da se neko može popaliti na look fatalne plavuše koja utegnuta i zdekoltirana njiše bokićima, ali onaj ranojutarnji look, kao i look očajne kućanice kojoj su noge već natekle od hodanja po placovini i raznoraznim trgovinama u potrazi za tjednim akcijskim popustima, ne, taj dio, nisam shvaćala! Čemu ovacije? Zvižduci popraćeni burnim odobravanjem?
Nisam kužila. Sunce i peroksid možda i jesu prouzročili kronični zaglupitis plavušititis mojeg mentalnog sklopa, ali nisam se dala. U ime biheviorističkog istraživanja neprihvatljivo vizualno uvjetovanog ponašanja testosterona na užarenu asfaltu, bacila sam se na istraživanje. Ako je Pavlov skontao (čak i Nobela dobio!) zašto njegovi psi sline kad vide hranu i čuju zvonce (neš ti otkrića!), zašto ja ne bih otkrila zbog čega bauštelci istim intenzitetom okidaju i kad iznosim smeće u kućno-socijalnom izdanju koje je već davne 1968. bilo debelo OUT, kao i kad se pojavim u dijametralno suprotnom izdanju seksi plavojke u minjaku?
I tako je počeo moj research, ilitisustavan proces proučavanja s ciljem otkrivanja, tumačenja i objašnjavanja svih gore navedenih nelogičnosti.
Ubrzo sam shvatila da se nije radilo o meni kao izoliranom primjerku feminae. Nema što se ne bi u rasponu od 15 pa do 65 godina! Jedini uvjet je da je ženskog roda. Svaka je dooobraaa, malaaa i opet – dooobraaaa!!!
Kao i u Pavlovljevim eksperimentima gdje je bezuvjetni refleks bila proizvodnja sline kao reakcija na podražaj hrane, i moja je eksperimentalna skupina reagirala na sličan način. Sve što je iole nalikovalo ženi, izazivalo je vizaulne podražaje, a na taj uvjetovani refleks reagiralo se junački i muško-glasnim verbalnim ispadima. I to je uglavnom bilo to.
Moja otkrića, međutim, nisu tu stala. Ohrabrena biheviorističkim spoznajama otišla sam korak dalje. Do Mercatora!
“Vidi koji zgodan tip!“ rekla mi je prijateljica dok smo vagale nektarine iz uvoza na kojima je pisalo 100% domaće.
“O, pa to je moj bauštelac!“ facijalni mišići zatitrali su na mojem licu i usta se razvukla u širok osmijeh. Njega sam zapamtila jer je bio najbučniji, najglasniji. S najboljim tijelom. I najmlai u skupini.
On je, pogađate već, muku mučio s izborom parizera kad sam dohopsala do njega i počela ga skenirati pogledom.
“Dobar maliiii, dobaaaarrrr!!!“ pohotno sam ponavljala, piljeći u njega, a u njegove očice počela se uvlačiti strava. Užaš! Napaljenica! Žena očajnica! Agresivna luđakinja!
Dečko je sav u strahu ispustio košaru i rušeći sve oko sebe pokušao pobjeći, no kako je bio potpuno dezorjentiran, tako se zabio u veliki stakleni zid. I dok su mu ljubazne prodavačice odmah priskočile u pomoć, ja sam neuspješno objašnjavala istinski šokiranoj prijateljici i nekolicini slučajnih promatrača da sam mentalno uravnotežena, a da je ovo bio samo običan, mali eksperiment. Naime, željela sam vidjeti kako će muškarac, ako ga maknemo iz njegova prirodnog habitusa, u konkretnom slučaju gradilišta, odreagirati!
I bilo je točno onako kako sam pretpostavila, osim što za svoje epohalno otkriće vjerojatno neću dobiti Nobelovu nagradu!
Ps. Pavljovljev uvjetovani refleks primjenjiv je i na mnoge društvene skupina. Npr. sponzoruše sline kad se zateknu u društvu ocvalog starkelje oko kog se smrad novca širi u koncentričnim krugovima, političar kad nanjuši da bi mogo ugrabiti još jedan nadzorni odbor, lokalni luzer kvartovskog tipa kad skuži da malička guta njegove ofucane fore i tako dalje…
I tako dalje…
Rosie Kugli
Ženska posla