Natukla sam popriličan broj godina i ono što sam dosada naučila jest da se bolje roditi bez one stvari nego bez sreće, pardon ljepote. Ljepota je u tolikoj simbiozi sa srećom da se nameće logičan zaključak da su lijepi ljudi- sretni ljudi. Lijepe ljude svi vole, svi bi željeli uživati u njihovom društvu kao da je ljepota prelazna ( bio bi to vrlo poželjan virus). Lijepi ljudi obično dobiju sve što požele, trebaju samo poželjeti. Dobri duh već je pripremio košaru punu ugodnih iznenađenja i poneki dodatni poklon bon u obliku sportske jurilice ili barem činčile. A može i šišani nerc, nemam ništa protiv!

Lijepi ljudi nesumljivo vole sami sebe, a zašto i ne bi? Oni definitivno bolje prolaze u životu, lakše ostvaruju ciljeve, uspješniji su u školi, na poslu, vode bolji i ispunjeniji život, pozivani su na fancy zabave, imaju “bolju“ pertinenciju, pardon pratioca!Ako kojim slučajem izgleda kao izgužvani Bernyca, nije bitno, jer svaki muškarac koji je na Forbesovoj listi bogataša, pljunuti je – ma slobodno izaberite!

Statistički podaci na koje sam naišla, surfajući u gluho doba noći, izbljuvali su doista nevjerojatne podatke tipa da dobar izgled donosi i bolje radno mjesto, višu plaću i niz drugih beneficija. S obzirom na to da sam već dosta dugo na burzi, a ni partnera nema na vidiku, zaključila sam da je krajnje vrijeme da se malo pozabavim fizičkim izgledom!

Moć koju ima ljepota sigurno bi opravdala i rezuckanje pojedinih dijelova tijela i isisavanje kremšnita i šampita, a o peglanju usjeklina koje su tako šarmantno izrezbarile moje lice da i ne govorim. U tome me omela kronična besparica, no ono što sam mogla učiniti učinila sam. Učlanila sam se u prvi fitness klub iako takve klubove mrzim najviše na svijetu.

Čekali su me isti izazovi kao G.I. Jane u svijetu kompliciranih sprava pomoću kojih ću s lakoćom savladati sve tjelesne izazove, makar ne živim u svijetu američkih marinaca, a niti se spremam osvojiti neki planinski vrh.

Mislila sam samo isklesati svoje tijelo do savršenstva!

Mlaahni trener sa savršenim guzovima i čarobnim osmijehom na licu počeo je pričati glasom nuklearnog fizičara, o odabranim vježbama i treningom koje je osmislio specijalno za mene:

“Oživjet ćemo novu metodologiju treninga koja podrazumijeva treniranje različitih motoričkih sposobnosti, koja u isto vrijeme i razvija modernu trening filozofiju odnosno trening suspenizije pomoću sila gravitacije i raznih dobro izbalansiranih pokreta kako bi se izazvala neuro-mišićna reakcija, a snaga i ravnoteža spajaju se u jedinstveni dinamčki oblik koji povećava tjelesnu izdržljivost….“

“Ajde ti dečko, sad lijepo prevedi sve ovo što si rekao!“ učtivo zamolim fitness gurua, koji me pogledao izbezumljenim pogledom- kao kako mogu biti tako glupa i ne razumijeti

osnovne principe fizičkih priprema specijalnih militantnih postrojbi u borbi protiv otromboljenog tijela?

I dok sam tako skvičala i mučila se pokrećući nevjerojatne svemirske sprave, razmišljajući zašto nisam upisala jogu (nakon ovog srednjovjekovnog mučenja, podržavam svaki oblik tjelovježbe prilikom koje se može leći na pod i zaspati) jedinu zanimaciju pronalazila sam u tome da gledam kako se tijela oko mene izvijaju, stvarajući sasvim nove, zapanjujuće oblike. Mlade cure prešetavale su se u spičitim tajicama, naglašavajući nevjerojatne obline koje su imale zahvaljujući upravo ovom nevjerojatnom programu vježbi i upotrebi kompliciranih sprava. Srednjovječni muškarci bili su ozbiljno zdravstveno ugroženi zbog vizualnih efekata istih.

“Zanimljive i dinamične vježbe bude fenomenalne osjećaje i rezultati su fascinantni, zar ne? I vide se već nakon nekoliko treninga!“ zacvrkuće ženskica koja kao da je ispala iz reklame vježbajte s Renatom Sopek.

“Ma zaista impesivno!“ borila sam se da dođem do zraka. Posljedni put tako sam dahtala na porodu.

Nakon što je ko od šale, napravila 7000 akrobacija u nevjerojatnim pozama, odlepršala je poput leptirice na drugi cvijet. Pardon spravu.

Blejala sam u nju, baš poput gospodina u cvijetu starosti, koji je bio sav crven u licu, dok su mu okice ostale zaljepljene za njene raskošne obline. Opako je hiperventilirao.

“Dobra mala, kaj ne? Hmm, da mi je samo znati koju da spravu odaberem, da je impresioniram?“ gutao ju je pogledom.

“Probajte s bankomatom u predvorju! To će je sigurno impresionirati!“ dobacim mu mudro. Da pogled može ubiti, vjerojatno bih pala ko pokošena. Ovako se samo previjam od opakog musklfibera.