Dočekali smo novo ljeto, otvorili šampanjac, gledali vatromet, grlili se s dragim ljudima. Zaželjeli svima sve najbolje. Osvrćemo se na prošlo, žao nam je zbog propuštenih prilika, no tješimo se da ćemo ih nadoknaditi, ispraviti propuste, pa godina je pred nama! Mnogi obećavaju da će okrenuti novu stranicu i proraditi na sebi. Ništa nije lijepo kao obećanje dok je još friško. A onda…
I ja sam poput većine običnih smrtnika imala običaj u Nova ljeta uplovljavati s veselim osmijehom, adrenalinskim naletom optimizma i prepunom glavom novogodišnjih odluka. Dobro priznajem da sam u poneke davne godine, ulazila grleći wc-školjku (nevična alkoholnim orgijama) s jednom jedinom, ko čelik čvrstom odlukom – nikad više (što bi u konkretnom slučaju značilo – do prve sljedeće prilike!) .

• Kad se odlučiš za nešto, štogod da to jest, dobro je napraviti neki plan i postaviti rokove – rekao mi je tip koji mi se upucavao jedne takve posebne godine. Nije nosio sandale ni naranđastu halju, naprosto je zračio nekom životnom mudrošću ili mi se tako (pri)činilo. – Problem je s većinom ljudi taj što ne znaju što zapravo žele! – nastavljao je on, što je u meni izazvalo neopisivu potrebu za žešćom svađom. -Ma o čemu ti to? Pa svi ljudi imaju na tisuće želja! – ispalila sam ko iz topa.
• Onda ih lijepo stavi na papir – rekao je mirno. Osim nekoliko klišejiziranih i općenitih želja shvatila sam da ima pravo, što naravno nisam priznala. Moje su želje bile neodređene i uglavnom su se svodile na čežnju za voljenom osobom, bogatstvom, srećom i vitkom linijom.

– Ljepota i genijalnost novogodišnjih odluka sastoji se u tome što već 80 posto ljudi već pri kraju siječnja konstatira: koja/i sam ja idiot/kinja! Svake godine nasjednem na isti, stari, olinjali štos! Svake godine 01.01. mantramo jednoteistu priču! Počnem s najboljim namjerama i već u roku od nepuna tri tjedna pokunjeno se vraćam starim obrascima života.

što bi značilo da ponovno slažemo škembicu jer je dijeta bazirana na voćnim sokovima i juhicama završila u kanti za smeće, otkazujemo članstvo u teretani i posvećujemo se izležavanju pred telkom, ne trudimo se krenuti u potragu za čovjekom iz snova (a kako i bi kad smo opet natukli kile!), zamaraju nas dosadna filozofska dječja pitanja i često nemam živaca odgovarati na njih…

Kratkotrajnost novogodišnjih odluka pretvorila su se u kulturološki klišej. Takve nas odluke barem na kratko umiruju i daju neku nadu da se možemo promijeniti.
I možemo! Samo što prije toga odustanemo, jer svaka se stvarna promjena dešava se jako sporo, a velika većina nema vremena, a bome ni živaca čekati.
Za sve sretne događaje u našem životu potrebno je vrijeme i to najčešće puno vremena: za trajni gubitak nataloženih kilica, izgradnju zadovoljavajuće i sretne veze, za pronalazak posla koji će nas zadovoljiti, odgoj pristojnih potomaka (OK, za neke je potrebno jako jako dugo – možda i predugo!)

Izbor je kao i uvijek na vama! Možete se oboružati beskrajnim strpljenjem i vjerom da će sve ispasti baš onako kako ste si zaželjeli.
Ili možete, baš poput mene, uzdahnuti po ko zna koji put i prihvatiti stanje onakvo kakvo je – opet sam se usvinjila ko prase, dijete mi nikako ne idu od ruke, nemam posao ni dostatan izvor prihoda, djeca me ponekad izbace iz takta i dovedu do trostrukog sloma živaca, ali i unatoč tim “sitnicama“ život mi je fantastičan!