Danas više ne pitamo kolko braće i sestara imaš, nego jednostavno imaš li brata ili sestru. Sve više od dvoje već je iznenaenje. A bratiće i sestrične obično možemo nabrojati, ako ne na prste jedne onda sigurno na prste obje ruke. Za obiteljska okupljanja nisu potrebna velika gospodarstva ili prostrani stanovi, dovoljan je dnevni boravak ili jedna dječja soba za sve klince koji dou. Ako imate djecu, vjerojatno čak svako ima svoju sobu. Koliko različito od vremena Ivice Kičmanovićakad su se djeca gurala spavajući zajedno na peći…

Ne možemo reći da nam fali da imamo pune sobe djece ili da nam noću sa svih strana dašću za vrat, ali moramo priznati da skupne dječje slike s nekih važnih obiteljskih prigoda bude nostalgiju. Za nekim jednostavnijim vremenima… Kad su klinci bili zadovoljni ako nisu dobili nove (svoje! potpuno nenošene!) cipele, umjesto sestrinih (pa uopće se ne vidi da su ženske…), i nisu tražili marke i mobitele. Kad bi deriščad lijepo poslagao jedno drugom do uha, poslikao ih i pustio da se igraju… umjesto da im izmišljamo igre, pazimo da se ne posvaaju, da im društvo odgovara…

Ne, ne kažemo da nam nedostaje, niti bismo se mijenjali, ali mali Ivica u nama ipak budi nostalgiju… Je li djeci tada bilo ljepše? A roditeljima?

Fotografije je vlasništvo našeg čitatelja Igora.