7.Festival židovskog filma ove godine započinje 19. svibnja i traje do 25. svibnja. što se tiče lokacija, ovo izdanje donosi dva noviteta. Pored kina Europa, dio programa održat će se po prvi puta u kinu Grič, dok se festival ove godine širi i van Zagreba, pa će tako dio filmskog programa te izložba biti održani u Rijeci od 7. do 9. lipnja.

Piše: Gordana Igrec

“Moje životno načelo je da svaki čovjek mora imati pravo na život, pravo na mišljenje i pravo na realizaciju, bilo da je mišljenje ili stav blizak mom ili ne. Ono što je važno da svi shvatimo je da se razlike mogu nadići i bez ubijanja i bez mržnje, uvažavanjem različitosti i poštovanjem svakog čovjeka, a najvažnije je da shvatimo pravu vrijednost svakog pojedinca.” Ovako nam je odmah u našem razgovoru kazala energična, ali samozatajna i odmjerena mlada direktorica Festivala židovskog filma koji se ove godine održava u svibnju u Zagrebu po sedmi, a u Rijeci po prvi puta pod pokroviteljstvom Grada Rijeke, Nataša Popović.

Nataša je roena u Zagrebu i cijeli život živi u gradu svojih predaka. Grad Zagreb, kako nam je od prve kazala “je predivno mjesto napravljeno po mjeri čovjeka, grad koji ima izuzetno kvalitetne i zanimljive kulturne sadržaje, relativno mali cenatar ali izuzetno lijepa jezera i parkove ono je što me drži ovdje.” Sve ostalo, od školovanja na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu i zanimljivim kreacijama u koje je odjevena, a kojima plijeni pažnju, pa sve do direktorskog štapića kojim uspješno vodi JFF u Zagrebu ili prijateljevanja sa dvostrukim Oskarovcem Brankom Lustigom, toleranciji meu ljudima razne boje kože, jezika, nacija i vjera, do jedne od najvećih strahota u povijesti čovječanstva – Holokaustu, ali i o svojim židovskim korijenima i o svojoj maloj, ali skladnoj obitelji otkrila je u daljnjem razgovoru koji smo vodile za Ženska posla u predahu pred pripreme za otvaranje JFF-a

Tko je ove godine odabrao temu JFF-a?

Od prošle godine Festival židovskog filma Zagreb prerastao je u Festival tolerancije, jer nam je publika nakon projekcija dolazila posljednjih tri festivala i govorila da smo mi Festival tolerancije. Prihvatili smo njihov prijedlog i proširili tematski festivalski program.

Tko će iz Europe ili SAD-a ili moguće Izraela doći kao gost predavač na radionice i na predavanja koji se održavaju u okviru JFF-a? Tko je ovogodišnja zemlja-partner JFF-a?

U sklopu programa Edukacijska jutra predavanja će, kao i svake godine, održati naš počasni predsjednik i utemeljitelj festivala Branko Lustig, osoba koja je zaslužna za održivost festivala i kome dugujemo puno za konstantno promicanje tolerancije, dijaloga i uvažavanje različitosti. Ove godine posebno smo ponosni na predavanje koje pripremamo u sklopu drugog Edukacijskog jutra o Holokaustu gdje će govorit svjetski poznati dizajner i ilustrator Mirko Ilić, čije predavanje nosi naslov “Simboli mržnje”. Govorit će o neofašističkoj ikonografiji sveprisutnoj u javnim prostorima na području država bivše Jugoslavije. Predavanje “Simboli mržnje” tematizira lokalni odnosno regionalni problem prešućivanja ili nemara javnosti na opažanje simbola te grafičkog govora mržnje neonacističkih grupacija (skinheadsa, neonacističkih i ekstremnih navijačkih skupina…) koje u posljednje vrijeme jačaju, postaju sve veće i sve nasilnije. Suvremenik i kolega gospodina Ilića, dizajner Boris Ljubičić naziva ovaj fenomen filozofijom hrvatske šutnje koja se prakticira na svjesnom, nesvjesnom i na nivou neznanja.

Izuzetno nam je drago da će na festivalu kao predavač gostovati i uvaženi i nagraivani multimedijalni umjetnik Bram Tihany – američki fotograf, filmaš, ilustrator, produkt dizajner te mnogi filmski djelatnici iz cijelog svijeta.

Kakav je inače dosadašnji odaziv na predavanja i radionice u okviru JFF-a?

Program Edukacijska jutra namijenjen je specifičnom uzrastu i to sedmim i osmim razredima osnovne škole te srednjoškolcima i studentima. Taj je program u posljednje četiri godine postao brand izvaninstitucionalnog obrazovanja mladih o holokaustu i toleranciji koji Festival tolerancije, prepoznajući važnost posebne brige o mladima kao najznačajnijem segmentu u razvoju demokratskoga društva. Festival ovim programom postaje prepoznatljivim i izvan granica Republike Hrvatske te je i ove godine ponovno preporučen od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske te Agencije za odgoj i obrazovanje. Meunarodna filmska radionica pak okuplja pak mlade filmaše iz svih krajeva svijeta. S obzirom na smanjene financijskih mogućnosti ove godine, selekcijska komisija izabrala je ukupno 7 najboljih kandidata, koji će za vrijeme radionice snimiti zajedno kratkometražni igrani film koji će potom biti prikazan na festivalu.

Inocente

Koliko je posjetitelja bilo prve godine kada je JFF otvoren? Koliko je broj posjetitelja izmeu tih godina od prvog JFF-a do 6. JFF-a, dakle, porastao?

Kada smo 2007. održali prvo izdanje festivala, brojka je iznosila oko dvije tisuće posjetitelja. Festival je iz godine u godinu rastao, postajao popularniji i bliži posjetiteljima koji su pokazivali sve veći interes za našim programima. Vjerujemo da ćemo i ove godine – uistinu sjajnim filmskim programom te vrijednim i edukativnim popratnim sadržajem – zadržati interes publike.

Tko je začetnik ideje o JFF-u u Zagrebu?

Festival židovskog filma Zagreb prvi je put u Hrvatskoj organiziran 2007. godine kao jedini festival židovskog filma u regiji. Inicijativa za pokretanjem festivala u Hrvatskoj došla je s UK Jewish Film Festivala iz Londona preko gospoe Vesne Domany Hardy, još davne 2006. a ja sam idejni začetnik i pokretač kao i prvi investitor ovog kulturnog dogaaja u Zagrebu. Festival židovskog filma Zagreb medijski je izuzetno dobro praćen od samih početaka. Kako je riječ o jedinom regionalnom festivalu židovskog filma, ovaj Festival dobiva veliki medijski prostor u cijeloj regiji pa i šire. Festival je atraktivan i po tome što mu je predsjednik dvostruki oskarovac i preživjeli Holokausta, gospodin Branko Lustig pa, osim što je popraćen u europskim medijima, svoj prostor dobiva i u američkim. Prvi JFF održan je u svibnju 2007. godine u kinu Tuškanac. Na prvom Festivalu nismo imali pokrovitelja, ja sam digla privatni kredit da bi pokrenula festival. Kako je bilo malo vremena dobili smo sponzore koji su nas podržali zadnji čas.

Odakle vam uopće inspiracija za odabir tema, ali i po kojim kriterijima birate filmove koji će se prikazivati?

Većim dijelom filmski program sastoji se od iznimnih, uglavnom nagraivanih, dugometražnih, dokumentarnih i kratkometražnih filmova s temom Holokausta i tolerancije, dok su večernje projekcije odabir filmova najvećim dijelom novije produkcije koji progovaraju o suvremenim životnim situacijama tematski bliskim Festivalu. Program čini 57 filmova hrvatske, regionalne, europske, izraelske i općenito svjetske produkcije, a odabire se iz predselekcije prema sinopsisima, nagradama i kritikama uglednih filmskih portala i časopisa. U posljednje dvije godine, selekcijski dio sastoji se od prijavljenih te direktno pozvanih filmova pristiglih u ured Festivala. Svake godine tu selekciju čini oko 300 filmova. Odabir programa vrše predsjednik Branko Lustig i ja te se za pojedine programske dijelove konzultira uvaženi redatelj, profesor Branko Ivanda. Kao programske savjetnike iz inozemstva potrebno je istaknuti iransko-američkog redatelja Kayvan Mashayekha za američko područje te gospou Vesnu Domany Hardy i londonskog povjesničara te kulturnog djelatnika, gospodina Malcolma Scott Hardya za europski film. Filmovi iz programa Festivala tolerancije pomno su birani s ciljem prenošenja poruke o nužnosti pravednosti, tolerancije i prihvaćanja različitosti te se, osim umjetničkom vrijednošću, ističu porukom koju odašilju publici ostavljajući im potrebu za dubljim promišljanjem o temama kojima se bave, odnosno publici kroz filmsko stvaralaštvo nude, jasne poruke prenošenjem iskustva iz prošlosti kroz vrijednost suvremenog stvaranja…

Sačuvati obraz

Kome su sve bili posvećeni JJF do sada? Poginuloj djeci u konc-logorima…?

Festival je od svojeg trećeg izdanja definirao temu prema kojoj bi se slagao filmski program – treće je izdanje tako bilo organizirano na temu “Djeca – stradalnici u Holokaustu i ratovima“, četvrto na temu “Pravednici meu narodima“, a peto na temu “Žene u Holokaustu“. Prepoznavši poruku odane publike, Festival se od svojeg 6. izdanja fokusira na toleranciju te se sukladno temi oblikuje filmski program i svi popratni sadržaji. Kako je progovaranje o toleranciji nužnost u današnjem društvu, Festival se tematski proširio upravo na toleranciju zadržavši ju kao temeljnu odrednicu svih segmenata programa čineći tako jedini regionalni spomenik toleranciji u kulturnom i edukativnom smislu. Ove godine većim dijelom ponueni programi tematiziraju suvremene neofašističke pokrete i aktivnosti. Kvaliteta, odnosno zadovoljstvo publike ponuenim filmskim programom prati se evaluacijom ocjenjivačkih listića – publika na posljednja dva izdanja Festivala program ocijenila izuzetno visokom prosječnom ocjenom 4.6 (ocjene od 1 – 5).

Odakle vaše zanimanje za Holokaust?

Moje zanimanje za Holokaust proizlazi prvenstveno iz mog podrijetla, majka mi je Židovka, a kao mladu osobu veliko zanimanje su mi izazivali ratovi i nepravde koje su se provlačile kroz povijest, a jedna od najvećih tragedija ljudske povijesti je definitivno Holokaust koji dolazi od grčke riječi koja znači ”potpuno spaljen” (šoah, na hebrejskom). Ako sagledamo činjenicu da vremenski obilježava više od jednog cijelog desetljeća, od 1933. do 1945., za vrijeme kojeg je nacistički progon i ubijanje kako Židova tako i pripadnika drugih nacija i vjeroispovijesti teško je ignorirati činjenicu da su gotovo po cijeloj Europi bili logori smrti te da je u Holokaustu ubijeno gotovo 60.000.000 ljudi. Teško je nakon tih činjenica zaključiti da je društvo izbjeglo kolektivnu krivnju za Holokaust, s obzirom na to da to vrijeme karakterizira neprekidna eskalacija sve brutalnijih mjera nacističkih vlasti i njihovih pomagača, a vrhunac je bilo ”konačno rješenje” (Endlösung), što je u nacističkoj terminologiji bio eufemizam za masovno ubijanje i uništenje čitavog europskog židovstva kao i sustavno uništavanje Roma, homoseksualaca, duševnih bolesnika, invalida, političkih protivnika i mnogih drugih….Moje životne spoznaje, uvjerenja i stavovi nekako su pronašli put do osoba sličnih stavova i uvjerenja tako da je i cjelokupno djelovanje i aktivnosti koje udruga u kojoj radim posvećena upravo na upozoravanje i posebno educiranje javnosti o neofašističkim idejama, simbolima i djelovanjima kroz povijest s posebnim osvrtom na današnjicu.

Obilježeni

Od kada datira vaša suradnja i prijateljstvo s dvostrukim Oskarovcem, producentom Brankom Lustigom?

Branka sam upoznala 2006. godine kada sam pripremala prvi Festival. Igrom slučaja on je upravo za vrijeme našeg prvijenca boravio u Zagrebu te je bio počasnim gostom Festivala. Nakon prvijenca i entuzijazma koji je širio cjelokupni tim pitali smo našeg dvostrukog Oskarovaca da postane počasnim predsjednikom što je on doista odmah prihvatio. Nakon toga naša suradnja je iz dana u dan bila sve bolja te se iz toga razvijalo i prijateljstvo koje je danas neprocjenjivo, usudim se reći da mi je on postao najboljim prijateljem, čovjekom koji je uvijek tu i koji ima nevjerojatno znanje, energiju i dobrotu koju dijeli sa svijetom. Naša suradnja na Festivalu tolerancije je divna, mnogo sam naučila od njega u organizaciji i pripremama, budžetiranju festivala, evo neskromno ću reći da sam studen na životnoj akademiji Branka Lustiga.

Koliko sve ljudi sudjeluje u organizaciji JFF-a?

U uredu cijelu godinu aktivnosti udruge i festivala pripremamo i provodimo nas troje. Dvoje kolega bez kojih ne znam iskreno kako bi. Radi se o divnim ljudima, Sanjinu Kaštelanu koji je u funkciji voditelja projekata te Luki Rinčiću voditelju edukacijskog programa i tehničkog gurua ureda. Njih dvojica jednostavno vole i vjeruju u ovo što radimo i voeni Brankom Lustigom dobri rezultati svake godine u svibnju su neupitni. Nekoliko mjeseci prije početka festivala najužem timu priključuju se honorarni suradnici, njih 15-tak koji preuzimaju sektore za pripremu Festivala tolerancije. Kroz godinu imamo niz aktivnosti kao što su redovne mjesečne projekcije najboljih dokumentaraca s prijašnjih festivala. U rujnu svake godine krećemo na edukacijska turneja u sklopu koje posjećujemo gradove diljem Republike Hrvatske, uz napomenu da je naglasak stavljen na sredine koje su u kulturnom pa čak i edukativnom smislu u zaleu modernijih i civiliziranijih europskih strujanja. U tim se gradovima pokazuje silna potreba za edukacijom mladih o nužnosti prihvaćanja različitosti i ljepoti suživota u miru i toleranciji. Neki od gradova koje smo posjetili bili su Knin, Vukovar, Osijek, Zadar, Čakovec te Varaždin, a predavanje gospodina Lustiga proširuje s teme Holokausta na svakidašnje teme problema suživota s nacionalnim manjinama, poput srpske i romske, te s ugroženim skupinama.

Sonny Boy

Kada počinjete sa pripremama za JFF?

Pripreme za Festival počinju 15-tak mjeseci prije, tako da već sada imamo jedan dio programa koji pripremamo za 2014. godinu.

Koja je Vaša uloga kao direktorice JFF-a?

Kao direktorica festivala najveći dio znanja, kreativnosti i energije usmjeravam prema stvaranju vizije za sve segmente Festivala i komunicirati tu viziju i nadograivati ju zajedno s Brankom Lustigom i kolegama iz ureda,. Nakon toga misiju i viziju pretačemo u kulturne industrije, medije i dijelimo ju s javnosti. Jako vodstvo je potrebno u voenju i upravljanju različitim segmentima kojima se bavimo. Veliku energiju ulažem u razvoj novih programa i unapreenje razvoja Festivala, lokalno i regionalno. Jasne ideje, jasno definiranje ciljeva ključno je za odreivanje uspjeh te se one trebaju jasno postaviti i s njima prametno upravljati. Za procjenu uspješnosti realizacije misije i postavljenih ciljeva ključna je godišnja cjelovita analiza nakon festivala. Veliki dio mog radnog vremena oduzima mi postavljanje programa i realizacije festivala s obzirom na prikupljanje budžeta, te tako svake godine uvijek imam 3 plana za konačnu realizaciju Festivala ovisno o prikupljenim financijskim sredstvima kao i drugom podrškom koju dobivamo od sponzora i partnera. Moj dio je nadziranje svih aspekata prihoda i rashoda Festivala. Važno je i definiranje vanjskih suradnika kao i njihovo redovno obavještavanje o novostima te koordiniranje svih suradnika, poput Film koordinatora programa, International Talent Workshop Managera, koordinatora volontere, marketing menadžera, i PR-a. Najveći dio godine bavim se održavanjem prijateljskih odnosa s našim partnerima, organiziranijom popratnih dogaaja u toku godine. Posebno vodim računa o izgradnji i održavanju odnosa s dosadašnjim partnerima te pronalasku novih, jer Festival nema prihode od prodaje ulaznica. Najljepši dio zapravo mi čini odabir filmova za sljedeći festival.

Otapanja

Suraujte li lakše sa ženama ili sa muškarcima?

Nikada ne radim razliku po spolu, vjeri ili boji kože već pokušavam okupiti kvalitetan tim ljudi s kojima je ugodno raditi i u koje čovjek može imati povjerenje. Kroz sve ove godine ispostavilo se da je najvažnije povjerenje i poštivanje unutar tima, znate kako se kaže, jedna trula jabuka pokvari cijelu vreću.

Je li JFF saživio sa Zagrebom i polučio rezultate kakve ste očekivali?

Festival tolerancije je definitivno saživio s graanima grada Zagreba, a svake godine sve više nas prepoznaju i institucije kako gradske tako i državne. Posebno lijepo je kada upoznate nekog novog pa vam kaže da je bio na festivalu i gledao divan film ili da radite predivnu stvar koja je ovom društvu i više nego potrebna… takvih slučajeva iz godine u godinu je sve više i upravo to nam daje snagu za ići dalje.

Koja je funkcija JFF-a?

Program Festivala posvećen je holokaustu, toleranciji, ljudskoj snazi u okolnostima koje se više nikada ne bi smjele ponoviti te, nadasve, malim sudbinama itekako velikih ljudi. U svojoj edukativnoj misiji, Festival tolerancije platforma je ostvarivanja humanitarnog i javnog dobra. Upravo iz tog razloga, ovaj Festival imamo želju dislocirati te proširiti misiju istog kako u zemlji, tako i u regiji (Sarajevo i Beograd) te time postati jedinstveni kulturno-edukativni hrvatski brand.

Koliko je u svojoj namjeri to JFF i uspio ?

Činjenica je da se broj posjetitelja Festivala iz godinu u godinu povećava, te da Festival dobiva pozive iz drugih gradova u Hrvatskoj i regije da se proširi. Gledajući porast interesa javnosti za festivalom i sudjelovanjem u njegovim popratnim aktivnostima čini se da ovakav program ovom gradu i državi treba, da je potrebno imati mjesto i vrijeme da se progovara o temama koje nas svakodnevno okružuju, o problemima s neprihvaćanjem i prezirom prema drugom i drugačijem Festival tolerancije ispunjava svoju misiju. Ova multikulturalna manifestacija, Festival tolerancije, jedina je kulturna platforma u regiji, pa i šire, na kojoj poučavamo one najmlae, kao i sve generacije, o ljudskim i demokratskim vrijednostima te kojom upozoravamo kako put do slobode i mira nikada i nikako nisu mržnja, stereotipi i predrasude, već razumijevanje, prihvaćanje i uvažavanje različitosti.

Stariji stanovnici Zagreba upravo u današnje vrijeme govore kako “ se ovakva kriza i gospodarska i moralna pamti jedino iz vremena prije II. svjetskog rata”. Može li se po vašem mišljenu nešto takvo kao “tvornica smrti” dogoditi i čovjeku u 21. stoljeću?!

U ovo doba recesije, moralne i ekonomske krize te jačanja desnice u velikom dijelu Europe i svijeta, čini se da se otvara prostor za nove “tvornice smrti” jer u takvim situacijama gledajući kroz cjelokupnu povijest čovječanstva uvijek se pokazalo da je upravo u ovakvim situacijama najlakše manipulirati masama koje su siromašne, gladne i nesretne te ih povesti u ratove i huškati ih na mržnju.

JFF upozorava i na genocid nad crnačkim stanovništvom u Afričkim državama novijeg datuma i ostale zločine…?

JFF upozorava i na genocid nad crnačkim stanovništvom u Afričkim državama novijeg datuma i ostale zločine s namjerom upozoravanja da se povijest jednostavno ponavlja i da su svi ratovi na kraju voeni isključivo iz osobnih interesa pojedinaca i manjine. Dok god ćemo okretati glavu i praviti se da se takve stvari ne tiču nas do tada će ova zemlja biti mjestom velikih nepravdi i strahota kojima smo stalno svjedoci. Uzmite primjer ljudi koji su proglašeni Pravednicima meu narodima, oni su ugrožavajući vlastite živote i živote svojih bližnjih pružali utočište nevinima koji su se roenjem ili bojom kože ili nečim trećim smatrali nepoželjnima.

Prema vašem sudu koja je nacionalna manjina u Hrvatskoj najugroženija trenutno?

Prema mom sudu čini mi se da je trenutno najugroženija romska nacionalna manjina upravo iz razloga predrasuda i mržnje prema onom što ne poznamo, a znamo da mržnja prema drugom najčešće proizlazi iz neznanja i straha od drugačijeg.

Filmovi na JFF-u govore i o životu u suvremenom Izraelu. Je ste li posjetili Izrael i kako Vas se dojmio?

Filmovi na Festivalu tolerancije često govore o životu u suvremenom Izraelu koji sam i sama nekoliko puta posjetila. Izrael je zanimljiva zemlja, izuzetno lijepa i različita od crvenog i crnog mora pa do prekrasnog Jeruzalema i izuzetno urbanog Tel Aviva. Ono što je fascinantno je tamošnji način života u pa nekako od prvog festivala na programu se nalaze filmovi koji propituju teme vezane uz bliskoistočni sukob, bez odabira strane. Interesantno je promatrati širinu demokracije u Izraelu s obzirom na to da su filmovi koji govore o bliskoistočnom sukobu najčešće dokumentarni i vrlo često kritiziraju političko djelovanje države Izrael, a s druge strane su sufinancirani upravo od iste.

Kako komentirate izjavu saborske, a uskoro i europske parlamentaarne zastupnice Ruže Tomašić kako su “u Hrvatskoj samo Hrvati njezini graani, a svi ostali su gosti”?

Isključivim i potpuno suprotnim od onoga u što ja vjerujem, jer ako su moji preci židovskog podrijetla, a u Zagrebu žive generacijama nitko, ali baš nitko, mi ne može reći da sam ja gost u svoj zemlji i zemlji svojih predaka.

Koliko su vaša majka , baka ili sestra ili brat, ali općenito “ženska loza” utjecala na formiranje vašeg životnog svjetonazora i vaših životnih stavova?

Uvjerena sam da odgoj i svjetonazor naših roditelja uvelike usmjerava razvoj nas samih. Na žalost rano sam ostala bez oca, a jedinica sam tako da je na moj razvoj kao čovjeka i svjetonazor najviše utjecala moja majka i naravno bliski prijatelji kojih imam doista mnogo i to čak dosta njih još ih najmlaih dana.

S kime ste u obitelji najbliskije i što vas povezuje?

Bliska sam s majkom koja mi je najveća potpora u svakoj situaciji. Mogu reći da sam sretna jer imam majku koja je divna osoba i koja ima i zna podijeliti ljubav i neprocjenjivu ljepotu duha.

Gledate li na svijet “ženskim naočalama”, dakle, sa empatijom, bez kompetitivnosti, te susretljivošću i blagonaklonošću?

Kroz život sam prošla ne toliko mnogo, ali doista ružnih situacija tako da na život ne gledam kroz “ljubičaste naočale” ali moji prijatelji me smatraju i doživljavaju izuzetno veselom osobom, što uistinu i jesam. Smatram da sve što u životu čovjek doživi, i dobro i loše, treba shvatiti kao smjer za vlastiti daljnji prosperitet.

Koje su Vam najveće prepreke u radu kao direktorice JFF-a?

Najveće prepreke u organizaciji Festivala su pronalazak sponzora i bez obzira na to što nam mnogo sugeriraju da počnemo naplaćivati ulaznice za filmski program ja jednostavno to ne želim dok god je moguća održivost festivala. Smatram da je besplatni ulaz dobar pokazatelj za rušenje stereotipa o tome da su Židovi škrti, a još više mi se čini nemoralnim naplaćivati ulaz ponovno graanima koji su praktički već jednom platili ulaz. To je moj svjetonazor i bit ovog Festivala, a onog trenutka kada više ne bude interesa od strane Grada i partnera za podrškom ovom festivalu on se jednostavno neće više održavati.

Koliko dugo ćete još držati “direktorski štapić” JFF u svojim rukama?

Nadam se da ću ovaj festival voditi dalje i da ću imati snage, vjere i veliku podršku da radimo važnu i dobru stvar za društvo u cjelini, jer doista vjerujem u ovaj projekt i uživam pripremajući ga. Moram reći da sam ponosna na činjenicu da smo mi prvi potaknuli volontiranje graana treće životne dobi na kulturnom projektu u Hrvatskoj te da polako ali sigurno dobivam sve više simpatizera i ljudi koji se priključuju realizaciji programa. Svake godine raste broj zainteresiranih volontera za rad na projektu kao i što nas sve više iznenauje činjenica da nam se pridružuju i volonteri iz drugih zemalja.

Uvijek ste zanimljivo odjeveni…? Ne možete, naime, ostati nezamijećeni?!

Kada je odjeća u pitanju volim ugodnu i lijepu odjeću, u ormaru uglavnom prevladavaju tamne boje. Ne patim na brendove već gledam što mi se svia i u čemu se osjećam udobno. Često mijenjam stilove iz klasičnog u mladenački jer tako dodatno potičem i iskazujem kreativnost koju nosim u sebi. Završila sam Grafički fakultet, smjer dizajn i nekoliko godina sam studirala na tekstilnom fakultetu smjer dizajna tako da mi je odijevanje velika ljubav.