Natukla sam popriličan broj godina i ono što sam dosada naučila jest da se bolje roditi bez one stvari nego bez sreće, pardon ljepote. Ljepota je u tolikoj simbiozi sa srećom da se nameće logičan zaključak da su lijepi ljudi- sretni ljudi. Lijepe ljude svi vole, svi bi željeli uživati u njihovom društvu kao da je ljepota prelazna ( bio bi to vrlo poželjan virus). Lijepi ljudi obično dobiju sve što požele, trebaju samo poželjeti. Dobri duh već je pripremio košaru punu ugodnih iznenaenja i poneki dodatni poklon bon u obliku sportske jurilice ili barem bundice od šišanog nerca!
Lijepi ljudi nesumljivo vole sami sebe, a zašto i ne bi? Oni definitivno bolje prolaze u životu, lakše ostvaruju ciljeve, uspješniji su u školi, na poslu, vode bolji i ispunjeniji život, pozivani su na fancy zabave, imaju “bolju“ pertinenciju, pardon pratioca!
Ako kojim slučajem – gospon krcat lovom – izgleda izgužvano, ćelavo, vremešno ili ugojeno, nećemo cjepidlačit, jer svaki muškarac koji je na Forbesovoj listi bogataša, komad je i pol!
Statistički podaci na koje sam naišla, surfajući u gluho doba noći, izbljuvali su doista nevjerojatne podatke tipa da dobar izgled donosi i bolje radno mjesto, višu plaću i niz drugih beneficija. S obzirom na to da sam već dosta dugo na burzi, zaključila sam da je krajnje vrijeme da se malo pozabavim fizičkim izgledom. Osim toga odlazak u teretanu, bio je visokopozicioniran na listi mojih novogodišnjih odluka. I tako sam se već u prvom tjednu godine ove, učlanila u teretanu, iako sam novčeke mogla potrošiti i na drugi, nesumljivo bolji način.
Čekali su me isti izazovi kao G.I. Jane u svijetu kompliciranih sprava pomoću kojih ću s lakoćom savladati sve tjelesne izazove, makar ne živim u svijetu američkih marinaca, a niti se spremam osvojiti Mount Everest.
Mlaahni trener sa savršenim guzovima i čarobnim osmijehom na licu pričao je glasom nuklearnog fizičara, o odabranim vježbama i treningom koje je osmislio specijalno za mene:
“Oživjet ćemo novu metodologiju treninga koja podrazumijeva treniranje različitih motoričkih sposobnosti, koja u isto vrijeme i razvija modernu trening filozofiju odnosno trening suspenizije pomoću sila gravitacije i raznih dobro izbalansiranih pokreta kako bi se izazvala neuro-mišićna reakcija, a snaga i ravnoteža spajaju se u jedinstveni dinamčki oblik koji povećava tjelesnu izdržljivost….“
“Aj mi dečko, sad lijepo prevedi sve ovo što si rekao!“ učtivo zamolim fitness gurua, koji me pogledao izbezumljenim pogledom- kao kako mogu biti tako glupa i ne razumijeti osnovne principe fizičkih priprema specijalnih militantnih postrojbi u borbi protiv otromboljenog tijela?
I dok sam tako skvičala i mučila se pokrećući nevjerojatne svemirske sprave, razmišljajući zašto nisam upisala jogu (nakon ovog srednjovjekovnog mučenja, podržavam svaki oblik tjelovježbe prilikom koje se može leći na pod i zaspati) jedinu zanimaciju pronalazila sam u tome da gledam kako se tijela oko mene izvijaju, stvarajući sasvim nove, zapanjujuće oblike. Mlaahne curkice prešetavale su se u spičitim tajicama, naglašavajući nevjerojatne obline koje su imale zahvaljujući ovom nevjerojatnom programu vježbi i upotrebi kompliciranih sprava. Srednjovječni muškarci bili su ozbiljno zdravstveno ugroženi zbog vizualnih efekata istih.
“Zanimljive i dinamične vježbe bude fenomenalne osjećaje i rezultati su fascinantni, zar ne? I vide se već nakon nekoliko treninga!“ zacvrkuće ženskica koja kao da je ispala iz reklame vježbajte s Renatom Sopek.
“Ma zaista impesivno!“ borila sam se da doem do zraka. Posljedni put tako sam dahtala nakon što su mi šusnuli dva dripa u Petrovoj. Nakon što je ko od šale, napravila 7000 akrobacija u nevjerojatnim pozama, odlepršala je poput leptirice na drugi cvijet. Pardon spravu.
Blejala sam u nju, baš poput gospodina u cvijetu starosti, purpurnocrvenog lica, sa očicama zaljepljenim na raskošne obline mladog curetka. I da, opako je hiperventilirao.
“Dobra mala, kaj ne? Hmm, da mi je samo znati koju da spravu odaberem, da je impresioniram?“ gutao ju je pogledom.
“Probajte s bankomatom u predvorju! To će je sigurno impresionirati!“ dobacim mu mudro. Da pogled može ubiti, vjerojatno bi pala ko pokošena. Ovako se samo previjam od opakog musklfibera. Ko mi kriv?
by Rosie Kugli