Monsterosa u Galeriji SC

Monsterosa u Galeriji SC

U ponedjeljak, 3. lipnja u Galeriji SC, s početkom u 20 sati, otvara se izložba “Monsterosa“, autorice Željke Cupek.

Marijana Paula Ferenčić o izložbi i umjetnici koja je roena 1986.god. u Zagrebu, i studentica je završne godine diplomskog studija Likovna kultura (glavni umjetnički kolegij: slikarstvo) na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, rekla je sljedeće:

Ciklus Monsterosa Željke Cupek stvaralački je ružičnjak neobičnog bilja, mitskih i zbiljskih stvorenja, mjesto kontemplacije o stvaranju i propasti, o svjetlu i tami u krugu bez početka i kraja. Ružičnjak je to emotivnog naboja i simbolične dubine u ozračju kojeg motiv ruže nije stereotip ljepote, već njegova suprotnost.

Opetovanim rastakanjem forme, umjetnica ukazuje na propast i nestajanje u katarzičnom procesu do mjesta najkoncentriranije energije – crnog kruga.

Planirani ambijent sačinjen je od tematski povezanih cjelina koje doživljavamo kao pojedinačne elemente, ali i sustav u kojem se raa i razvija misao pomirenja s temeljnom životnom činjenicom prolaznosti.

Slike su napravljene na šatorskim krilima na kojima autorica izvlači motiv Monsterose. Nedovršenost priče sugerira daljnji rast, razvoj i nadgradnju ovog stvaralaštva stavljajući ga u stanje iščekivanja i dajući mu projekciju budućnosti.

Crno je prethodilo stvaranju, ono je tama početka, pratvar koja raa.

Umjetničina sklonost monokromnosti, posebice uporabi crne boje, otvara mogućnost zamišljanja bilo kojeg drugog kolora sugerirajući da značenja postoje izvan onog što se može vidjeti ili opisati. Materičnost, gusti namazi crnog na platnima sugeriraju težinu i taloženje, kompost, ponor prema ktonskom; podzemnom svijetu početka i kraja. Iz tog podzemlja težine i taloženja; iz te praiskonske zemlje ponovno će jednom niknuti ruža, crpiti životnu esenciju i na kraju uvenuti jer život se dovršava samo u ponavljanju.

Tijekom tog procesa proviruje i ona mračna projekcija ličnosti koju izvlačimo iz tame.

Ruža, kao njen simbol, u toj pretvorbi može postati čudovišna, proganjajuća monstruozna / monsterozna.

Pritajena je to nazočnost drugog, zatočenog u nama, čudovišnog i mračnog, kojemu je uskraćeno sve da bismo postojali, ali bez kojeg nismo cijeli. To drugo, pojavljuje se uvijek iznova iz dubine, iz mraka, zemlje i nas samih, baš poput zmija ili krokodila koji obitavaju u ktonskome svijetu crnom poput dubokih voda.

Naše je samo ono u što možemo sami proniknuti, razjasniti i odgonetnuti, ono što izvlačimo iz tame u nama. Potez boje, mrak s kojim se suočavamo u slikarstvu Željke Cupek i kroz koji prodiremo, u ponovljenoj priči o ruži, krugu ili našem drugom ja, pretvara se tako u misaoni krajolik u kojem dominira ciklička tendencija nezaustavljivog, dakle vječnog. Taj je umjetnički izraz poniranje u podsvjesno, iskonsko i mitsko, njezin put traganja i njezina odgonetka.

Izložba je otvorena do 8. lipnja, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.



Odgovori