Moć pozitivnog mišljenja

Moć pozitivnog mišljenja

U početku bijaše riječ, odnosno bujica riječi. Salve, potoci, nabujale rijeke, poplave. Obećanja.
I onda pljas. Pljuska.

Shit happens, rekli su izabrani, a čim su utonuli u fotelje, svečano su najavili val novih poskupljena, uspješan nastavak krize, izostanak gospodarskog rasta, recesiju i povećanje kamatnih stopa. Sindikalisti povećanje nezaposlenosti, otkaze i nelikvidnost, a lokalni čelnici skuplje komunalije.

Osjećamo se jadno. Prevareno i nasamareno. Umjesto obećavanog obilja, blagostanja i bogatstva, na scenu stupa stezanje remena. I ne treba nam vojska biheviorista da objasni kako takve pesimistične najave znače samo jedno – pogoršanje životnih uvjeta. No, postoji li unatoč tome svjetlo na kraju tunela ili nam je žarulja dolce wa/i/ta definitivno pregorjela?

Moja prijateljica, koja se tijekom svog života na zemlji okitila mnogim titulama i u sebe upila mnoge životne mudrosti, pokušala mi je rasvijetliti crnilo u koje sam upala, ne zbog recesije, nego zbog svojih pesimističnih stavova.
“Hoćemo li se osjećati dobro ili loše ne ovisi toliko o situaciji u kojoj se nalazimo, koliko o našem pogledu na stvari. Drugim riječima, većina neugodnih osjećaja posljedica je krivog načina razmišljanja.“
“A kak’ da razmišljam kad…“ i krenem nabrajati.
“U tome i jest caka, koka, najlakše je brundati! Osjeti zahvalnost, think positive…

Sigurna da patim od kognitivnih distorzija (što-god-to-značilo), odlučih se pokloniti pozitivnom new age razmišljanju i progledati.

Preplavila me (baš kao i našeg vrlog ministra Vrdoljaka) iznenadna zahvalnost, jer u naletu pozitivizma shvatih da je kukulele koalicija učinila (konkretno za mene) ono što ja sama nikad nisam uspjela!

Ako izlistam listu novogodišnjih želja (koje datiraju još iz prošlog stoljeća), na top-listi vodećih želja stajala je uvijek ona jedna i nedostižna – smršaviti!
Ta želja, postavljena visoko na pijedestal svih ovih godina, podlo mi se cerila u lice. Godinama sam je na razne načine pokušala ostvariti, no bezuspješno. I već sam bila na samom da odustanem, kad, hops, uskaču oni! Džirilo momci i poneka drugarica.

Zahvaljujući njihovoj mudro smišljenoj politici, u kojoj brokula, karfiol ili pušlek salate doseže i cijenu kilograma bifteka, a uskoro će i barela nafte, svi u mojoj obitelji hrane se (i dalje skupo), ali zdravo i kvalitetno. I ono najvažnije! Izgubila sam kilograme! Istesala liniju! Iz prehrane sam, naime, (zbog nekontroliranog i kontinuiranog rasta cijena) bila primorana izbaciti neke proizvode – cca 99% svega nekada konzumiranoga. Ali zato ne patim više od natečenih nogu, šlaufića oko trbuha i viška kolesterola u krvi. Djeca nisu pretila, i svi skupa osjećamo se bolje! Zdravo i veselo!

I kako da sad ne osjetim zahvalnost prema vladajućima?
Osim što sam tijelo dovela u formu, ojačala sam i duh. Nema više posezanja i grešnih posrtaja pred delikatesama poput kavijara, lososa, guščje paštete, čokoladnog moussa (koje ću potom da me nitko ne vidi proždrijeti a potom očajavati nad milijardama unesenih kalorija). Moja novoformirana obiteljska košarica takve slabosti jednostavno ne podnosi!

Više ne dvojim da moja prijateljica ima pravo. Treba se samo osvrnuti oko sebe i u svoj život unijeti malo pozitivnog razmišljanja! Umjesto da očajavate, nakon što vam recimo elektra isključi struju, novonastalu situaciju možete iskoristiti na puno dobrih načina. Možete zapaliti svijeće i povratiti davno zaboravljenu romantiku. Čvrsto ćete se stisnuti jedno uz drugo i sasvim sigurno dosegnuti točku usijanja.

Zato, ljudi – razmišljate pozitivno! Dobro je, a i niš’ ne košta!

Odgovori