Mislav Čavajda prošloga tjedna vratio se iz Dubrovnika gdje je odigrao naslovnu ulogu u predstavi Kralj Edip za koju je na prošlogodišnjim Igrama osvojio Orlanda. Zbog teške povrede koljena koju je glumac doživio na jednoj od proba predstava je lani odigrana svega dva puta pa tako možemo reći da je tek ove godine na Dubrovačkim ljetnim igrama doista i zaživjela.
Razgovarala: Adriana Kramarić
Ivica Prlender, Jeremy Irons, Mislav Čavajda i Dora Ruždjak
,
Ove godine igrali smo predstavu pet dana zaredom i tako smo se, vjerujem, odužili publici koja je prošle godine ostala zakinuta. Budući da je svih pet predstava bilo rasprodano iskreno se nadam da će se i iduće godine naći na program Festivala. Budući da sam zbog ozljede prošlogodišnju predstavu bio prisiljen odigrati na štakama odlučili smo da tako ostane i ove godine. I ispalo je fenomenalno. Nije bilo lako igrati pet dana zaredom. Nakon druge predstave započela je puhati bura a kako smo igrali u hladnoj vodi- ponovo mi se dogodilo da sam treći dan završio na injekcijama, no glas je izdržao , publika je bila oduševljena , po Gradu se doista pričalo o predstavi i jako sam sretan zbog svega toga.
Na jednoj od predstava gledao Vas je i kasnije nahvalio i glasoviti Jeremy Irons. Jeste li unaprijed znali da će doći?
Čim sam se probudio dobio sam informaciju da je izgledno da će doći na predstavu. I dakako, upravo toga jutra probudio sam se bez glasa. Tako da je ta vijest izazvala u meni kombinaciju oduševljenja i panike. Prvo što sam učinio- odjurio sam na injekcije koje su mi pomogle stabilizirati glas, a dalje je sve išlo relativno lako. Bio sam uzbuen, naravno- ne dogaa se baš često da ti glumac tog kalibra doe na predstavu. Jeremy Irons gledao je, doduše, samo drugi dio, no nakon predstave organizirali smo mali domjenak i tamo sam imao prigodu razgovarati s njime dvadesetak minuta. Onako“ jedan na jedan“, opušteno, ležerno, kao kolega s kolegom. I doista me pohvalio da sam sjajno napravio ulogu, pohvalio je čitav ansambl, izvanredan ambijent…Ja sam mu pričao o festivalu, o povijesti Igara, dubrovačkim zidinama…Spomenuo mi je i projekt na kojemu upravo radi- igra papu Aleksandra VI u seriji “Obitelj Borgia“ pa se požalio što već sutradan mora na nastavak snimanja u Budimpeštu. Sve u svemu bio je to za mene dogaaj koji ću sasvim sigurno dugo pamtiti.
Idete li sada na zasluženi odmor po mogućnosti bez injekcija, štaka i operacija?
Pa, ovoga ljeta čeka me još repriza Cabareta Brecht Zadrživi uspon Artura Uija sredinom kolovoza na Brijunima s teatrom Ulysees u režiji Lenke Udovički. To je fizički još zahtjevnija predstava od Kralja Edipa i morat ću paziti kako ću sve to uopće izvesti da opet ne nastradam. No, jako se veselim- okupila se sjajna mlada ekipa, snažan mehanizam koji jako dobro funkcionira i mislim da smo stvorili vrlo efektnu i kvalitetnu predstavu.
Spomenuli ste prošle godine kako je Orlando za Vas glumačka olimpijska medalja. Nakon što ste lani osvojili “zlato“- što dalje??
Uvijek može dalje, nadam se novim prilikama i još većim izazovima. Predstava Kralj Edip bila je jedan takav izazov i zato sam je i odigrao unatoč svemu što se dogodilo. Bila je to za mene prevelika i prevažna prilika da bih je propustio. Morao sam je ostvariti do kraja. I upravo stoga mislim da takav trud i hrabrost mogu usporediti s borbama i odricanjima sportaša. Na kraju se isplatilo. Nadam se u budućnosti i kontinuitetu u radu. Oscilacije u karijeri mi jako teško padaju. Dakako, cijeloj toj situaciji nimalo ne ide u prilog što sam freelancer. Zadnjih godina doista je teško, kazališta više ne primaju tako lako vanjske suradnike i možda ću biti prisiljen potražiti stalan angažman. U svakom slučaju nadam se prije svega češćim i kvalitetnijim angažmanima.
