Bolesti štitne žlijezde danas su najčešća bolest ženske populacije i javljaju se u gotovo 50% stanovništva.Najnovija su to istraživanja provedena u Europi.Danas, ja sam popila svoju prvu kutiju tableta bez kojih ne mogu funkcionirati, tableta koje mi svaki dan doslovce život znače.Tableta koje reguliraju moju razinu hormona i normalan rad štitnjače, za koju do prije godinu dana nisam ni znala gdje se nalazi.Bio je to tek usputni pojam iz satova biologije ili pak nešto što sam načula u uličnim razgovorima.Sa sve većom pojavom ovih bolesti mediji su se mahom raspisali o simptomima, uzrocima i načinima liječenja raznih oboljenja tog malog, ali značajnog organa.Malo tko napisao je stvarna iskustva i život pod tabletama.Ja znam da je ovo od svih bolesti manji problem, znam da ako se ne radi o karcinomu ili drugim težim oboljenjima malo će tko zastati i poslušati vašu priču, jer na kraju krajeva svi mi od nečeg bolujemo.No sada kada pogledam unazad shvaćam da su problemi puno veći.Sada kada primam terapiju i primjećujem kako se zdrav čovjek osjeća uviam da mi je život gotovo osam godina izmicao iz ruku tiho i neprimjetno, iz dana u dan.Ne ovo nije priča samo sažaljenja, ni jadikovanja ovo je priča sa stvarnim činjenicama, simptomima koji su u svim medijima prešturo objašnjeni i zapravo se jako lako mogu zamijeniti sa svakodnevnim pojavama zdravog čovjeka.

Prije tri i pol mjeseca moj je život bio ispunjen bolničkim hodnicima, pretragama i zaista ljubaznim osobljem bolnica.Ja…ja sam bila zbunjena i razapeta izmeu brojnih problema koje nam svakodnevno život nabija na nos.Točno tada dijagnosticiran mi je hashimotov thireoditis-autoimuna bolest štitne žljezde u kojoj organizam sam stvara antitijela koja sustavno uništavaju štitinjaču.Uz to javlja se i hipotireoza ili smanjeni rad štitnjače.Razvoj te bolesti počeo je još u pubertetu i tek je sada sa dvadeset i tri godine ustanoveljen.Moji ozbiljniji problemi javili su se odlaskom na fakultet.Vanjski znaci bile su akne gotovo neizbježni dodatak svakog tinejdžera i upravo se zbog toga mala pažnja posvećivala tom problemu sve dok jednog dana nisam otišla liječniku.Nakon brojnih pretraga i upućivanja na razne kontrole nalazi i nisu bili tako bezazleni.Ciste na jajniku i enormno snižena razina estrogena.Liječnica mi je zabrinuto rekla-„Vaši su hormoni na razini žene u menopauzi.“Kao i svaku mladu curu u poletu mladosti ta me vijest pogodila.Sada kada bi u seksualnom smislu sve trebalo bit savršeno, moja razina hormona jednaka je bakinoj.Stvari su se zakomplicirale dolaskom većih problema koje svi u nekim razdobljima života osjetimo.Moja kilaža bila je svega 50 kg na 165 centimetara visine što i ne bi bilo zabrinjavajuće da sam malo jela.U organizmu počela se nakupljati tekućina koja se kontrolirala i sanirala raznim tabletama, moje menstruacije bile su sve rjee i manje, a onda se javilo i oticanje zglobova.Prvo su počeli zglobovi šake.Nakon brojnih pregleda i skeptičnih pogleda doktora koji ni sami nisu znali što, kako i zašto, moj je problem definiran kao čudna pojava za tako mladu osobu.Nazvali su to nekom vrstom artritisa, svakako ne uobičajeno za moje godine.Š ake su postajale sve bolnije, a svakodnevne funkcije bile su znatno otežane.Nakon godinu dana počeli su oticati i zglobovi na nogama.Moje noga sa dvadeste i dvije godine bile su zastrašujuće otečene, bolne kao u starijih žena.Kako se moji problemi nisu rješavali već samo nakupljali stvari su postajale sve gore.
Svakodnevno u medijima se navode ovi simptomi za bolesti štitnjače-umor, depresija, usporenost, debljanje, loša kvaliteta kože i kose.Stvar je u tome što su navedeni simptomi prisutni kod 90 % stanovništva i svaki put kad bih se na njih požalila dobila sam iste reakcije i iskustva od drugih.Naravno te sam simptome počela shvaćati sveprisutnim i normalnim za današnji tempo života.Sama pomisao otići doktoru i reći umorna sam depresivna i debljam se bila je apsurdna.Upravo zbog toga smatram da ovi simptomi zaslužuju više pažnje od jedne riječi u članku.Moja kosa uvijek je bila moj ponos.Bujna, kovrčava, gusta i jenostavno neukrotiva postepeno se iz godine u godinu mijenjala.Počela je padati u pramenovima i postepeno se ravnati.Trebalo je tri godine da se izravna, oslabi i izgleda kao da sam prošla proces kemoterapije.Pila sma brojne tablete za jačnje i rast kose no ona je postajala sve gora i gora, čudili su se moji prijatelji, rodbina i frizeri.Moja kosa bio je moj misterij koji je sa vremenom postao normalan i eventualno kritika-„Š to ti se dogodilo s kosom?“Odgovora nije bilo.Moja koža počela se ljuštit i postepeno bit sve suša.Da bi je održala kolko tolko prihvatljivom za oči koristila sma vazelin i to je sa vremenom postalo normalno.Krenuli su najteži dani u mom životu.Umor, depresija, povlačenje, usporenost postali su moja svakodnevnica.Moji problemi bili su sve veći, pogled sve tupiji, lice podbuhlo.Svaki tjedan za mene je značio kilu i pol više unatoč tome što sam u sebe unosila sve manje hrane i to uglavnom jogurte.Okolina je moje kile prihvaćala odlično.Nako mršavice svi su odlično prihvatili „normalniji izgled“, pripisivali to jačanju kostiju, odrastanju, a ja sam bila sve više očajna i sve više umorna.Spavala sam po 9h noću i još bar 4h danju.Jednostavno nisam mogla prebrodit umor.Napadao me non stop, svakog dana.Osjećala sam se iscrpljeno, bezvoljno i svaki pomak izazvao bi ubrzano kucanje srca, svaki korak barem jednu turu preznojavanja.Odlazak u dućan bio je prenaporan i pretežak.Svakodnevne obaveze i funkcije bile su otežane.Oznojila bih se i umorila već od samo par koraka.Svakim danom bila sam sve sporija i usporenija i moj mozak počeo je zaboravljati.Znala sam se uhvatiti da ne znam svoju adresu, da prolazim svojom ulicom i nemam pojma gdje se nalazim, zašto hodam ovuda, da ne znam koje ispite polažem ni kako se zovu profesori koje svaki dan viam.Moj se život pretvorio u horor.Nakon toga uslijedile su depresije i one su počele imati fizičke simptome.Svakodnevno bih glumila kako sam sretna i pozitivna, a zapravo bih jedva čeklala dolazak kući da mogu skinut lažan osmijeh i leć u krevet prepust se najcrnijim mislima, buljit u prazno i plakat.Moji najbliži primjećivali su problem, ali su ga pripisivali problemima na faksu.Moja otac svim se snagama trudio izvući osmijeh na moje lice koje je zamišljno promatralo svijet.Potpuno sam izgubila ciklus i svoju ženstvenost, a jedina želja bila je da me svi puste na miru i da spavam.Nervoza je bila sve očitija, zbunjenost i neshvaćenost plele su kolo, a život samnom postao ne podnošljiv.Naravno uz dobitak kilograma pojavio se i podbradak.Sve to navelo me da pojačam svoje vježbe i plan mršavljenja, počela sam tražiti kako se riješit podbratka i u moru internetskih informacija pronašla napomenu“Pazite podbradak može upućivati na probleme sa štitnjačom“.Odlučila sam slijedit link i ko svaki hipohondar nako pola sata panično nazvala mamu.Zahvaljujući odličnim i susretljivim liječnicima u roku dva dana ja sam primila svoju prvu terapiju.Još i sad pamtim taj trenutak!Popila sam tablete i ubrzo nakon toga sa prvim zrakama proljetnog sunca kao da se i životna energija ušuljala u mene.Nakon toliko godina po prvi puta sam osjetila sreću, enregiju, radost.

Danas nakon svoje prve kutije terapije mogu reći da se osjećam odlično više se ne debljam, nisam umorna, depresiji ni traga, moja živčanost je nestala, moja koža je sjajna, kosa bujnija, jača i počela se kovrčati, ciklus je redovit, nema više cista, nakupljanja tekućine, oticanja zglobova, zaboravljanja.Tek sada vidim koliko sam loše bila i koliko hormonska ravnoteža utječe na cijeli organizam.Tek sada shvaćam važnost ovog problema i nevjerojatnu funkciju štitne žlijezde koja baš poput leptira izaziva drastične promjene u organizmu i može dovesti do fatalnih posljedica.Danas sam puna energije, sretna i smatram se zdravom osobom onog trenutka kad uzmem tabletu.Moja dijagnoza je doživotna, ali ja sam presretna što je uopće otkrivena.Moj bi život bio drugačiji da sam ovoliku energiju i snagu imala i prije da sve te fizičke boljke poput akni, ispadanja kose i drugi nisu ostavili psihički trag na meni, ali smatram da nikad nije kasno i da ću sve nadoknaditi.Ovim člankom željela sam samo upozorit da iako su ove bolesti česte ne znači da su bezopasne.Možemo se mi od njih lijećiti, ali one su usprkos tome ovdje vise u zraku i tu i tamo sa promjenama vanjskim ili unutarnjim izazivaju nam probleme.Željela bih ovim člankom skrenuti pozornost na razliku izmeu svakodnevnog osjećaja umora,povremene potištenosti i načina života pod neuravnoteženom razinom hormona.Simptomi su uobičajeni i zaista lako se mogu svesti pod način života, ali razlika je bitna i ako se samo jedna osoba nae u ovom članku i ode na pregled hormona, možda spasi svoj život.Problemi sa štitnjačom možda jesu učestali, ali to ne znači da su manji ili bezazleni.Sutra je novi dan i tko zna što donosi ipak jedno je sigurno nova kutija mojih tableta već je pripremljena i dat će mi energiju da normalno proživim još jedan dan, mjesec, godine, život!