J. K. Rowling autorica planetarno popularnog romana za djecu, kreatorica Harryja Pottera, dječaka-čarobnjaka koji je uspio pobijediti vrhunaravno zlo, napisala je knjigu za, gle čuda – odrasle. No, iako su likovi i radnja sada posve drugačiji od neobične čarobnjačke plejade koja je tolikima prirasla srcu, čini se da je podjednako uspješna. Njezina nova knjiga Prijevremeni izbori (Casual Vacancy) upravo je izašla na hrvatskom u izdanju nakladničke kuće Mozaik. Tim povodom donosimo vam intervju s trenutno najbogatijom ženom na svijetu.

Vaša nova knjiga potpuno je različita od knjiga o Harryju Potteru – što vas je nagnalo da je napišete?

Ovaj put mi je ideja sinula u avionu – a ne u vlaku – i smjesta me obuzela. To je ponovo roman o moralnosti i smrtnosti, kao i knjige o Harryju Potteru, ali potpuno suvremen. Radnja je smještena u zajednici u kojoj ima i adolescenata pa sve do ljudi u šezdesetima. Obožavam romane 19. stoljeća u čijem je središtu život jednog grada ili sela. Ovo je moj pokušaj moderne verzije takvog romana.

Zašto je naslov Prijevremeni izbori? Jeste li razmišljali i o drugim naslovima?

Radni naslov bio je “Odgovoran“, jer se radi o tome koliko je svatko od nas odgovoran za ono što je postigao u životu – za sreću, zdravlje i bogatstvo – ali i za druge ljude – naše partnere, djecu i širu zajednicu. Meutim, kad sam naišla na frazu “casual vacancy” – termin koji označava ispražnjeno mjesto u gradskom vijeću kada netko umre, odmah sam znala da imam svoj naslov.

Kažu da je roman obojen crnim humorom, čak ga nazivaju ‘crnom komedijom’… Kakvu ulogu humor ima u knjizi?

Humor u knjizi je prilično mračan. Osobno, ne bih ga opisala kao crnu komediju… Možda više kao komičnu tragediju!

Smatrate li roman vrlo ‘britanskim’? Koliko se odnosi isključivo na Britance, a u kojoj mjeri su teme univerzalne?

Rekla bih da su okruženje i likovi tipično i nepopravljivo engleski, no teme su potpuno univerzalne. Društvena pitanja kojima se bavim ista su bilo gdje u svijetu: obitelj i sukob u braku, napetosti izmeu roditelja i djece, ideološki sukobi izmeu vjere u sebe i oslanjanja na državu.

Ovo je knjiga o podijeljenoj zajednici – i onome što dijeli odrasle i djecu – zašto?

Kako obitelji u razvijenom, zapadnjačkom društvu imaju sve manje vremena, djeca i adolescenti drugačije se odgajaju nego što su odgajali nas koji smo odrastali u pedesetim i šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Takoer postoji ogroman raskorak u komunikaciji izmeu te dvije generacije. Facebook, Twitter i SMS poruke su teritorij mladih i mislim da je jedan od izazova roditeljstva danas, i više nego prijašnjim generacijama, da uopće potpuno shvate pitanja društvene interakcije koja odraslima često nisu bliska ni poznata.

što vas privlači da pišete o adolescentima?

Mislim da je to krhkost te dobi, iako su tinejdžeri često obilježeni kao opasni i destruktivni. To je vrlo ranjivo životno doba. Kako prerastate djetinjstvo, počinjete shvaćati da morate živjeti život koji vam je dan; i podnijeti sve što on podrazumijeva. Postajete svjesni života, prolaska vremena na način na koji dijete to nije svjesno.

Tinejdžer često žive s roditeljima u srednjim godinama, i dolazi do nezgodne kombinacije adolescenta koji iznenada shvaća da će morati donositi vlastite izbore i odluke u životu i preuzeti odgovornost za to kako će izgledati njegov ili njezin život, dok stanuje s ljudima koji su možda već požalili svoje odluke, dok u isto vrijeme sve više postaju svjesni svoje smrtnosti. To može biti poprilična kombinacija u kućanstvu. A svakako je takva u romanu.

Dotakli ste se ozbiljnih pitanja u knjizi, npr. samoozlijeivanja, seksualnog eksperimentiranja, uzimanja droga i silovanja. Jeste li puno istraživali za knjigu’

Nisam istraživala za knjigu u smislu da sam odlazila na teren i otkrivala nešto o tim temama od samog početka, kao da ništa ne znam. Iako je knjiga fikcija (ni jedan lik ne temelji se na pravoj osobi), u svom ponešto neobičnom životu poznavala sam ljude koji su poput nekih likova iz knjige. U jednom sam trenutku svog života bila vrlo, vrlo siromašna. Jasno je da sam doživjela ogroman obrat u bogatstvo na čemu sam vrlo zahvalna. Ali, poznavala sam ljude koje su baš poput svakog pojedinog lika u knjizi.

Koliko vam je period kada ste radili u školi poslužio kao predložak za knjigu?

To je bilo korisno. Podučavala sam u javnim školama što znači da nije bilo selektivnog procesa – u svakom razredu sjedila je različita skupina učenika. Tada sam svakako mnogo naučila o tinejdžerima, iako sam više iskustva o njima stekla kad sam i sama bila učenica u jednoj takvoj školi i prisjećajući se vlastite adolescencije.

Koliko vam je u pisanju bilo korisno iskustvo majčinstva?

U romanu se pojavljuje mnogo različitih majki. Tri žene u romanu nenamjerno ostanu trudne što je za mene, u kontekstu teme odgovornosti, bila prilika da istražim koliko ženina biologija utječe na njezin život, čak i u današnje vrijeme kontracepcije. U knjizi se pojavljuju dobronamjerni roditelji, ali sve u svemu, rekla bih da je svih mojih pet likova adolescenata u nekoj mjeri patilo zbog pogrešaka svojih roditelja. Na primjer, zamislila sam kućanstvo u kojem su oba roditelja liječnici i gdje se s generacije na generaciju prenosi potreba za uspjehom: i djeca moraju biti uspješna. Tipičan pritisak srednje klase! Na drugoj strani društvenog spektra je strašno prikraćeni tinejdžer koji mora brinuti za vlastitu majku. No, roditeljstvo je najteže na svijetu i mislim da bi nam svima bilo lakše da to priznamo!

Je li to središnja tenzija u knjizi?

To je veliki izvor napetosti, ali postoji i drugi izvori konflikta, na primjer konflikt izmeu zahtjeva obitelji i posla. No, glavni izvor sukoba je dugotrajan nesrazmjer vrijednosti u Pagfordu, zgodnom, ruralnom gradiću no u kojem sve više vladaju nezaposlenost i ovisnosti.

što biste poručili onima koji su se nadali još jednom Harryju Potteru?

Kad ste pisac morate pisati ono što želite pisati; ili čak ono što trebate pisati. Trebalo mi je da napišem ovu knjigu. I nadam se da će se nekima svidjeti. Svjesna sam i ne uznemiruje me činjenica da se nekim ljudima neće svidjeti – to što znam da bi neki čitali još knjiga kakve su one o Harryju Potteru shvaćam kao kompliment! Sigurno ću opet pisati za djecu, jer to obožavam i sumnjam da ću ikada prestati.

što planirate dalje?

Ne bih se voljela obvezati (jer beskrajno uživam u tome da se ne moram držati rokova), ali mislim da će moja iduća knjiga biti za djecu. Na laptopu već imam nešto što je skoro pa gotovo. No zadržavam pravo da se predomislim!