Ipak ne treba očajavati

Mirek me pozvao na red. I na kavu. Strahovito je uzrujan. Čita moje kolumne na temelju kojih je induktivno-deduktivnom metodom izvukao zaključak da sam pristrana i na ženskoj strani (zanemario je, činjenicu da ja jesam!).

“Trebala bi saslušati što na tu temu jedan razočarani primjerak muškog roda ima za reć!“ i tako smo krenuli.
On tvrdi, na temelju svog bogatog životnog iskustva: dva kratka braka, avantura na temu jedne ali i tisuću i jedne noći, kako je zapravo danas muškarcima teže nego ženama.
“Znaš li ti kako je nama, modernim muškarcima danas teško naći pristojno žensko čeljade? Žene su postale izbirljive. Provalom trulog i smrdljivog kapitalizma u Lijepu Našu žene su zaključile kako im je financijsko blagostanje bitnije od istinske ljubavi!“
“Kakve su to gluposti! Pa na tržištu vlada kronična nestašica muškaraca. Mi trebamo…“ nisam ni stigla dovršit’ misao, jer:
“Naravno da trebate! Ali ne bilo kakvog! Muškarac mora biti dobro novčano potkožen iliti bogat, jer vi ženskice imate potrebu za cipelama poznatih kreatora! A uz njih ide i odjeća poznatih kreatora! A ispod toga ide nevjerojatno skupo donje rublje poznatih kreatora! A ispod…“
“Hej, hej, čekaj malo! Pa nisu sve žene sponzoruše!“ nesmiljeno se obrušim na takve besramne insinuacije.
“Pa niste, ali… priznaj! Kad upoznate muškarca, prvo provjerite listu prioriteta. Ako je financijski hendikepiran – bye, bye, dečec!“
Nisam stigla prosvjedovat’ jer Mirek je nesmiljenom žestinom nastavljao:
“ …koliko zarađuje, kakav mu je vozni park, ima li vikendicu ili dvorac, avion…!
“Sad već opako pretjeruješ! što je previše, je previše!“ nisam ga željela slušati.
******
“Znaš kako me Ivana napucala?“ sada je već bio na rubu suza. “Rekla mi je da sam običan bezveznjak jer joj nisam dao karticu na korištenje!“
Aha! pomislim. U tom zecu leži grm! Zato je toliko nabrijan!
Potpuno mirno i sabrano, kao majka koja objašnjava svom dvogodišnjem sinu da se opekao na vatru, ali da je vatra k’o vatra, generalno gledajući, nužna za opstanak ljudske vrste, jer da nema vatre ne bismo se, recimo, mogli grijati ili peći roštilj.
“Znaš da nisu sve žene takve! Znaš da su danas žene emancipirane, financijski samostalne, zarauju hrpu love (nekad i više od vas muškaraca, to sam prešutjela), sjede u upravnim odborima, na čelnim su pozicijama, čvrsto drže kormilo života…“, mljela sam sve dok me nije prekinuo.
“Pa to ti i hoću reći! Ili progonite dobro unovčive mužjake, kao što u Engleskoj progone lisice, ili ganjate svoju karijeru! A kad se pošteno nakitite titulama, otkrijete novi kemijski element ili čarobnu formulu za hormonalnu uravnoteženost albino zečeva, odjednom se uspaničite jer vam satić pretvara u ručnu bombu. Morate se opako požuriti ako se hoćete igrati mame! A kako ste do tada već uvažena docentica, profesorica, znanstvenica, astronautica, naravno da milostivama nitko ne paše! Pod utjecajem ženskih časopisa koji točno poručuju kakav dotični mora biti…“ , napravi stanku i značajno me pogleda.
“Znam! Takav se Ubermensch još nije rodio!“ izgovaram umjesto njega.
“Propuštate dobre prilike! A mi, dobri dečki samo čeznemo za nekim tko će nas grijati u hladnim zimskim noćima! Ne zbog šparanja na grijanju nego zbog ljubavi!“
Uzela sam maramicu da obrišem suze koje mi je izmamio svojim nadahnutim i srcedrapajućim govorom.
“Hm, čini se da ni vama nije lako… No ne treba očajavati! Treba uporno tražiti!“ mrmljala sam tiho. Pogled mi je bio zakucan u pod. Jednostavno nisam mogla podnijeti bol u njegovim očima.
“Dobro, dobro, možda nije sve tak crno!“ nalet optimizma u njegovu glasu iznenadi me.
Praiskonski zov mužjaka spremnog na nova osvajanja odjednom je buknuo u njemu. škicao se s plavušom preko puta.
“Razumiješ?“ upita, a ja zbunjeno kimnem. Dok je odlazio, samo mi tiho došapne:
“Imala si pravo, ipak ne treba očajavati već uporno tragati za zgodnim ženama! I to po mogućnosti sa što većim cicama!“
Htjela sam ga gaati pepeljarom ali ziher bih promašila!
Rozi Kugli

Odgovori