Festival Miroslav Krleža

Festival Miroslav Krleža

Drugi Festival Miroslav Krleža, koji se održavao od 01. do 07. srpnja 2013. organizirali su Muzej grada Zagreba i Teatar poezije. Festival je kao i prošle godine bio bogat raznim glazbeno scenskim dogaanjima, donio je neke premijere, otvorio neke od izložbi, prikazao dokumentarni film, a u sklopu njega održao se i znanstveni skup.

Festival je realiziran uz pokroviteljstvo Hrvatskog sabora, Grada Zagreba – Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport, Ministarstva kulture RH, te Gradskog ureda za gospodarstvo, rad i poduzetništvo.

Nakon sjajnog otvaranja Festivala predstavom Agramerski prolaznici, a zatim osebujne predstave Evropa danas, te predstavljanja knjige S Krležom iz dana u dan Enesa Čengića, četvrti dan Festivala je donio otvorenje izložbe portreta Miroslava Krleže u Muzeju grada Zagreba te sjajan projekt poznate teatrologinje Mani Gotovac “Castellice: Uvod“ koja na Gvozd uvlači po prvi put pitanje – žene.

I ona je živjela na Gvozdu 23.

Uostalom Krleža je jednom skromno rekao da je to stan jednog pjesnika i jedne glumice.
Ta glumica – Bela Krleža odigrala je sve dramske likove koje je Krleža napisao , ali najviše se spominje njezina Barunica Castelli.

U performancu : Castellice uvod , Gotovac pita : Je li Barunica Castelli tek mračni predmet žudnje ? Ili je ona ženska pobuna – subverzija u svijetu glembajevštine ?
Je li Barunica Castelli jedan od oblika žene koju nužno proizvodi društvo što je duhovno i moralno bankrotiralo?

Sudjeluju:
Bela Krleža (tonski zapis iz 1949. godine, Govorna dokumentacija Hrvatskog radija),
Ena Begović (filmski zapis),
Mustafa Nadarević, Bernarda Omar, Tonko Lonza,
Žarko Potočnjak,
Zvonimir Zoričić (ulomci filma Glembajevi, AntunaVrdoljaka, 1988.)
Prizori iz trećeg čina predstave
GOSPODA GLEMBAJEVI
(SNG, Ljubljana), redatelj: Ivica Buljan
Glume: Nataša Barbara Grančer i Marko Mandić

Autorica projekta: Mani Gotovac

Tajna barunice Castelli bila je ustvari vrlo jednostavna: ona serodila s nevjerojatno mnogo životnog talenta, i što je daleko zanimljivije od toga – ona je taj svoj životni talent i u ovim našim teškim i tmurnim prilikama odnjegovala kao što se njeguju skupocjeni cvjetovi u staklenicima…

…Barunica Castelli bijaše u ovim našim malograanskim relacijama oko devetstote otprilike ono što su mnoga gospoda onog zbunjenog vremena sebi predstavljala pod likom “demonske žene”…

…Životna afirmacija mlade gospoe barunice Charlotte bijaše neposredna i, gotovo moglo bi se reći, divlja…

…jer ona nije samo subjektivno držala da je žensko tijelo važna tema za žensku pamet već je tvrdo i po iskustvu nepokolebljivo znala da od kakvog provincijalnog biskupa pa do bezobraznog onog kelnera da sva ta gospoda vjeruju i misle da je isključivo tijelo i tjelesno ono što ženu čini ženom…

Miroslav Krleža: Glembajevi, proza


Odgovori