DOK NAS BRAK NE RASTAVI

DOK NAS BRAK NE RASTAVI

Referendumsko pitanje hoćemo li u Ustav mile nam Republike Hrvatske unijeti odredbu po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca eklatantan je primjer tektonskog poremećaja i najnovijih negativnih stremljenja širokih narodnih, nenarodnih, spolnih, nespolnih, dvospolnih i bespolnih masa koja je posljednjih mjeseci opako uzdrmala našu malu i privatizacijom poharanu domovinu s tisuću otoka i ponekim usamljenim grebenom.

Na referendumsko pitanje o braku trebali bismo odgovoriti 1. prosinca, a upravo to pitanje ponukalo me na analizu i detaljno promišljanje institucije kao takve. Za početak krenula bih s nekoliko osnovnih definicija tzv. životne zajednice muškarca i žene.

Filozofska: Brak je zajednica u kojoj dvije osobe dijele i rješavaju probleme, koje ne bi imali da nisu u braku.

Pravna: Brak je doživotna robija u kojoj osueni može biti osloboen samo zbog lošeg vladanja.

Životna: Nijedna žena ne dobije ono čemu se nada, nijedan muškarac se ne nada onome što dobija.

Matematička: Suma gnjavaže, oduzimanje slobode, množenje odgovornosti, dijeljenje love.

Vojna: Jedini rat u kojem spavamo s neprijateljem.

Kao vječiti optimisti, euforični od ljubavnog utopizma većina nas se na kraju ukalupi u “prekasno spoznate“ definicije o ljubavi i svečano se obveže na život u zajednici iliti doživotne otplate kredita, hlapećeg libida, bujanja obujma bedara i trbuha, borbe za daljinski, uplate zajedničkog grobnog mjesta…. iznevjerena su očekivanja da će strast i seksualna privlačnost protegnuti svoje pipke kroz dugi niz idile zajedništva.

Uploviti u bračnu luku, znači svojevrsnu emocionalnu pogodbu i kompromise, jer zaljubljivanje nas obvezuje na spajanje. Ponekad (čitaj u gotovo 97,99% slučaja) te se pogodbe, spajanja i kompromisi pokažu poput onih tvrdokornih mrlja koje se najčešće manifestiraju u obliku šarmantnih oblika ponašanja poput predbacivanja, ljubomore, kontrole, nesigurnosti, a broj obiteljskog nasilja, verbalnog i fizičkog zlostavljanja, emocionalnog ucjenjivanja, svakodnevnih manipulacija, takoer na žalost, pokazuje tendenciju rasta.

Tendenciju rasta neumitno pokazuje i brojka raspada istaknutih bračnih entuzijasta. Statistike govore same za sebe i tu više ne treba ništa reći. što bi bilo da svi oni dušebrižnici, prosvjetitelji, mislioci, sociolozi, psiholozi, antropolozi, političari i ini, koji ovih dana neobično glasno, gorljivo i žućno prosvjeduju, štiteći instituciju braka kao takvu, preispitaju malo sve one gore navedene teškoće kojima se većina svakodnevno susreće i porade na njima umjesto da je brane onima koji stoje s druge strane, nestrpljivo čekajući da sa svom svojom emocionalnom prtljagom “usele“ u devastirano i napušteno naselje, osvježe fasadu, podignu zajednički kredit i sa sjajem u očima euforično počnu slagati Ikeine police. Sve dok ih brak pardon, smrt ne rastavi!


Odgovori