Observer je objavio članak u kojem tvrdi: veliki časopisi možda muku muče u utrci s digitalnim medijima, ali nezavisni tisak ima svoje vjerne pobornike
U podrumu jednog londonskog bara, poput pokreta otpora ili pripadnici neke perverzne sekte, stotinjak sastalo se stotinjak ljudi kako bi pričali o svojoj strasti za – časopise. Posebno su im dragi nezavisni časopisi, napravljeni da traju, da se čuvaju i kojima se uvijek možete vratiti. Organizatori potiču sve posjetitelje da podijele s drugima sve što su otkrili i što im se svia, bez obzira na temu ili izgled. Sve dok su u pitanju papir i tinta.
Prikladno, sam dogaaj zove se Ispis (Printout), a održava se otprilike svaka dva mjeseca. Na klupi pokraj ulaza su nova izdanja – dizajneri, novinari, studenti, pojedini entuzijasti tamo stavljaju časopise koje su donijeli sa sobom. Fan, Meat, Shoestring, Ctrl+Alt+Shift, Arty, Buffalo – samo su neka od zanimljivih imena časopisa koje na kraju večeri posjetitelji mogu ponijeti kući, ako im zapnu za oko. Prije toga mogu uživati u prezentacijama ljudi iz raznih časopisa, ali i u neobaveznom druženju začinjenom vicevima o fontovima i kvalitetu papira.
Su-osnivač Steve Watson objašnjava: “Kada se Borders (lanac knjižara) zatvorio 2009. nestao je najveći kupac nezavisnih časopisa u Britaniji. Na taj način je izbrisan most koji je spajao odlične časopise i one kojima bi se svidjeli da su za njih znali – nije problem u proizvodu – časopisi su odlični. Ako će nezavisnim časopisima biti teško u 2012. to će biti zbog loše i nedovoljne distribucije.”
A ne internet? Čini se da su manji časopisi zapravo bolje pripremljeni za financijsku krizu s kojom se suočavaju velike kuće u posljednje vrijeme. Naime, nezavisne časopise tradicionalno stvaraju vrlo mali timovi ljudi s vrlo malim budžetima – tu nema promjene. A odani, uporni kupci postali su još odaniji i još upornije se suprotstavljaju digitalizaciji. Danas je vrlo lako zamisliti da će u budućnosti tiskane, opipljive časopise zamijeniti razne tablet-alternative, a fanovi zato još više cijene i kupuju svoje tiskane primjerke s naslovnicama – bile sjajne, mat, lakirane – preko kojih mogu prijeći rukom i osjetiti razliku.
Na kraju krajeva, ne radi se bitci izmeu digitalnog i tiskanog medija – i jedni i drugi imaju svoje prednosti i mane – ljudi se u svom privatnom prostoru vole okružiti privatnim predmetima. Zato će časopisi uvijek naći mjesto na našim policama, smatra kreativni direktor neovisnog časopisa za film Little White Lies. Ono što tiskani medij izdvaja kao trajnu vrijednost su različitosti od časopisa do časopisa – na primjer, Wrap je originalan časopis kojeg se nakon čitanja može koristiti kao papir za zamatanje! Kad sva ta rješenja prenesete na iPad riskirate da izgledaju isto, smatraju organizatori.
Osim toga, kaže Watson: “Kao ljudi, smežuramo se kad ostarimo, različito mirišemo, otpadaju nam dijelovi. Teško se emocionalno povezati s nečim iza staklenog ekrana, zaštićenog od oštećenja.” Uzimajući u ruku njemački magazin o dizajnu dodaje: “Pogledajte – već su se oštetili rubovi, imate osjećaj konačnosti – to je nešto što će umrijeti.”
Za sve one koji će se u Londonu naći 2. svibnja, slijedeći Printout održava se u Book Clubu; ulaznice su 5 funti, a više pogledajte na stackmagazines.com/printout
Cijeli članak pogledajte na https:/www.guardian.co.uk/media/2012/apr/15/magazine-print-lovers-printout-stack