Nema slike

KUTURNI SVAŠTERAJ

Napaljena

Maja Sačer autorica je knjige koja je malo uzburkala literarnu scenu uobičajenog 'ženske lagane literature'. Naime, umjesto strasnih uzdaha za željenim muškarcem, njezina glavna junakinja uzdiše zbog snažnih, divnih orgazama. No, problem je u tome što je seks koji proživljava zapravo fantomski i neočekivan, a pogotovo ga ne može kontrolirati, pa kad ga doživi na poslovnom sastanku... i nije baš lako objasniti što se zapravo događa. 

Autorica, koja tvrdi da voli provocirati, poigrala se u ovom zabavnom romanu s klišejima, chic-litom, erotikom, muško-ženskim odnosima, klišejima i neizbježnom – čokoladom.  

 

U knjizi Napaljena, glavna junakinja Tijana iznenada počne doživljavati nenadane i naizgled ničim izazvane orgazme? Odakle ta ideja i je li i to svojevrsna provokacija? 

Ideja je došla prije dosta godina, nenadano, kao što to obično bude, međutim trebalo je oko nje isplesti zanimljiv, uvjerljiv svemir likova i situacija. Nekako je bilo logično fantomski seks uklopiti u svojevrsnu parodiju chick-lita, humorno-erotsku priču o mladoj ženi, koja se pokušava realizirati kroz posao, veze, odnose s bližnjima i, naravno, samom sobom dok se istodobno bori s fantomskim orgazmima, koji ju salijeću bilo kad, bilo gdje. Moglo se tu otići i u dramu, čak i horor, ali s obzirom na apsurdnost glavnog motiva, činilo mi se da parodija puno bolje funkcionira. Sudeći po reakcijama čitatelja/ica i kritike, bila je to dobra odluka. Naravno, provokativnost je bila neizbježna budući da mnogi erotiku i danas smatraju provokativnom, pogotovo kad ju piše žena. Ali to je dobro. Zamislite kako bi život i umjetnost bili dosadni bez provokacije.

 

U vašoj biografiji piše da ste, između ostalog, nesuđena klizačica... Kakav je put od toga do autorice erotskog romana? 

Nisam imala sreću profesionalno se baviti klizanjem jer sam se prekasno u njega zaljubila. Ipak, moja prva ljubav i strast je pisanje. Rekla bih da je sve počelo slučajno prije dvadesetak godina, kad sam se u skloništu našla s praznom bilježnicom u ruci i počela zapisivati prve priče, no budući da sam osjetila poriv za pisanjem u punom smislu riječi već nekoliko godina poslije, možda i nije bilo slučajno. „Napaljena“ je moj roman prvorođenac. Nisam se ciljano odlučila za ovaj ili onaj žanr, jednostavno mi je pala na pamet ideja fantomskih orgazama. Činilo se logičnim napisati onda erotski roman.

 

Omiljene su vam teme čokolada i provokacija. Za čokoladu razumijemo – zašto provokacija? Koga provocirate ili biste željeli isprovocirati? 

Ironično je da „Napaljenom“ isprva uopće nisam htjela provocirati, odnosno, nisam razmišljala o tome da bi erotika mogla provocirati u doba sveprisutnosti golotinje, naravno, uglavnom ženske, o pornografizaciji kulture i medija da ne govorimo. Uostalom, znamo da ljudi dolaze na svijet po rodama, a oni sretniji po duhu svetom. No, kako sam sazrijevala kao osoba i autorica, osjećala sam potrebu reći i neke stvari koje se možda neće svakome svidjeti. Primjerice, u pričama sam kritizirala slijepu vjeru u boga, lihvarenje, nemoguće bivše muževe, neumjerenu kontrolu društva nad pojedincem, čak i ljubav samu, odnosno ovisnost o partneru. „Napaljena“ nije iznimka u tom smislu, samo što se fokusira na druge društvene manjkavosti, na jedan lepršavo uvrnuti način. Pisanje, među ostalim, koristim kao alat, koji možda ne može popraviti stvari, ali može na zabavan način ukazati na njih. Ako je to provokativno, u redu.  

 

Na svjetskoj književnoj sceni svako se toliko pojavi spisateljica erotskih romana – najslavnija je među njima Erica Jong, a trenutno se najviše govori o E. L. James, autorici 50 nijansi sive – koja vam je od njih bliža, možete li se uopće s njima uspoređivati? 

Čitala sam Jong, no ne i James. Ne bih se mogla s njima uspoređivati budući da je moj pristup erotici parodičan i usmjeren prvenstveno na ono što je smiješno, nezgrapno, neočekivano. Za početak, tu je već sama nemoguća ideja naizgled ničim izazvanih orgazama, koji junakinju dovode u niz, za nju neugodnih, za čitatelja/icu urnebesnih situacija. Oko tog temeljnog motiva gradim romanesknu konstrukciju koja bi se zapravo mogla opisati kao anatomija jedne veze, i to, naravno, ne onakva kakvu biste očekivali. Ne koristim erotiku radi erotike niti da bih oslobodila ili prosvijetlila junakinju. Erotika je za mene začin.

 

Knjiga 50 nijansi sive i svi njezini nastavci izvor su velikih polemika – jedni je obožavaju, dok drugi tvrde da je to petparačka literatura – mislite li da je to zato što je autorica žena i/ili zato što je erotika prisutna ali u pristupu marginalizirana? Što vi mislite o toj trilogiji? 

Nisam čitala nijednu knjigu iz trilogije, no, moram priznati da mi je njihova patrijarhalna ideja iskusnog junaka koji neiskusnu junakinju poučava čarima seksa prilično odbojna, a razočaravajuće je što dolazi od žene. Jesu li te knjige dobro štivo, naravno, svaki/a čitatelj/ica odlučuje za sebe, međutim, nesumnjivo da mnoge kritike svjesno ili nesvjesno proizlaze i iz činjenice što se radi o erotskoj knjizi koju je napisala žena jer to se od (dobre) žene ne očekuje. S druge strane, može se raditi i o neispunjenim očekivanjima, odnosno žaljenju što autorica nije otišla u najtvrđu pornografiju. A možda se doista radi o lošim knjigama.        

 

Koliko je na vas, generacijski i kao autoricu, utjecao serijal Seks i grad? 

Budući da sam pobožno pratila seriju, teško bi bilo reći da nije izvršila nikakav utjecaj, međutim taj je utjecaj ograničen na „Napaljenu“. Naime, iako je serija bila zabavna, na momente urnebesna, često sam puta pomišljala da odustanem od gledanja. Površnost i banalnost junakinja, ispraznost njihovih navodno glamuroznih života, veličanje preskupih krpica i promiskuiteta dok se istodobno nisu makle dalje od paradigme prema kojoj ženi prvenstveno treba muškarac da bi bila sretna, sve mi je to išlo nesnosno na živce, nisam se mogla poistovjetiti. U „Napaljenoj“ sam na neki način parodirala stil života koji je serija propagirala, čak sam cijelo poglavlje posvetila ženama koje razglabaju nadugačko i naširoko o seksualnim preferencijama, samo, naravno, s ironičnom distancom.

 

Smatrate li da postoji razlika između “ženskog” i “muškog” pisma? Pišu li žene o erotici i seksu drugačije, bolje, iskrenije? 

'Razlika' postoji samo u mjeri u kojoj postoje umjetno, odgojem i društvom, stvorene, odnosno nametnute razlike među spolovima. Ta se onda navodna razlika pretvara u itekako stvarnu razliku u vrednovanju muškog odnosno ženskog pisanja, naravno, uvijek na štetu ženskog jer 'muško' je, kao i uvijek, norma, a 'žensko' otklon. Zapravo je apsurd da uopće postoje žanrovi u literaturi određeni prema spolu bilo autorice bilo junakinje pa se onda tim žanrovima pristupa s dozom podozrivosti, odnosno percipira ih se u startu kao šund literaturu, premda, naravno, za svaki žanr, bez obzira tko ga piše, vrijedi da ima i vrhunskih djela kao i bezvrijednih.

Budući da su ženama i muškarcima razlike u mišljenju, ponašanju, doživljavanju samih sebe nametnute, to se odražava i u pisanju o seksu, pri čemu će žene puno češće biti suzdržanije ili ironične dok muškarci preferiraju 'žešći' izričaj, nekad na granici degutantnog, no to ne znači da je bilo koji od tih pristupa lošiji ili bolji. Tekst se ionako procjenjuje kao cjelina.

 

Kakva je vaša junakinja? Što želite poručiti ženama? 

Tijana bi mogla biti bilo koja od nas. Ima posao i dečka, ali nijedno nije pretjerano uzbudljivo, potajno joj se sviđa kolega, naizgled savršeni muškarac, no ona ne primjećuje da nije kakvim se čini, izluđuju je roditelji i njihovi prohtjevi, a povrh svega, tu su i ti gorko slatki, fantastični orgazmi koji su ujedno najbolji koje je ikad doživjela, samo što nije baš najzgodnija stvar kad ti se dogode pred šefom na sastanku. Tijana je na neki način preslika varijante moderne žene iz Seksa i grada, s bitnom razlikom što je ona djelomično osviještena, odnosno razumije da joj se neke nepravde događaju samo zato što je žena, na primjer 'obveza' da vječno bude lijepa i mlada. Ona je žena koja kroz džunglu tuđih zamisli o tome kakva bi morala biti samo, u konačnici, pokušava pronaći svoje mjesto pod suncem. 

 

Hoćete li se nastaviti baviti istom temom, čokoladom i seksom? Mislite li da ste se kao autorica 'našli' u erotskoj literaturi? Ili vam je ona sredstvo da najbolje izrazite svoje poglede? 

Kao autorica uvijek tražim nove izazove, želim se okušati u mnogim temama i žanrovima pa se ne mogu ograničiti na erotsku literaturu, što ne znači da je nastavak „Napaljene“ isključen.

 

Vaša prva knjiga Božji grijesi (Algoritam 2009.) zbirka je kratkih priča? Koja je forma zahtjevnija? 

Mnogi autori i autorice počnu s kratkim pričama. To nekako dođe spontano, kao faza u književnom razvoju, da bi se kasnije okušali/e u pisanju romana, koji je svakako složenija forma. Roman zahtijeva više discipline i vremena, puno pozornosti, morate voditi računa da neprekidno održavate napetost, balansirate s više likova i radnji. U principu, svejedno mi je hoću li neku poruku prenijeti pričom ili romanom, no preferiram pisati romane iz jednostavnog razloga što su publici draži. 

 

Imate li svoj literarni uzor? 

Moj prvi uzor je Margaret Atwood. Kod nje mi se posebno sviđa što čitajući njezine prve romane i današnje možete pratiti njen književni razvoj, odnosno s vremenom postaje sve bolja i bolja. Nedavno sam otkrila i Franzena. Primjećujem da imamo slični smisao za humor i ironiju i pokušavam od njega učiti.

 

Je li u pripremi nova knjiga...? 

Pišem novi roman, drukčiji od „Napaljene“, ali ništa manje provokativan.

 

KOLUMNA

Muke po teretani

Natukla sam popriličan broj godina i ono što sam dosada naučila jest da se bolje roditi bez one stvari nego bez sreće, pardon ljepote. Ljepota je u tolikoj si...

NEWSLETTER

Želiš biti u toku?

Prijavi se na newsletter:

ANKETA ZA VAS

Koje vam je najdraže godišnje doba?

GALERIJA

KUTAK ZA VAS

Prijavi se i pošalji nam članak!
Kategorija:

Naslov:
Text: Prijava Registracija